Odgoj u okvirima nasljednih činilaca
“Jedno maloumno, zbunjeno, plašljivo i lijeno dijete nemoguće je odgojem pretvoriti u aktivnog čovjeka ili u snažnog i odvažnog vladara. Možemo reći da osobine poput aktivnosti, neustrašivosti i avanturističkog duha nisu u potpunosti proizvod sredine. Možda sredina i nema nekog utjecaja na njih. Uistinu, odgojni činioci su učinkoviti samo u okvirima područja koje su odredili nasljedni činioci i unutar prirodnih sposobnosti strukture i intelekta čovjeka.”[1]
Hazreti Isa, a.s., sin Merjemin, rekao je: “Pokušao sam liječiti glupe ljude, ali ih nisam mogao izliječiti.”[2]
Osobu koja boluje od patološkog oblika sklonosti laganju moguće je odgojem učiniti istinoljubivim, onog koji pati od patološkog oblika besmislenog govora i brbljanja moguće je preodgojem izliječiti, tj. moguće je izliječiti sve moralne bolesti, ali ne i bolest maloumnosti, i odgojne mjere ne mogu nadoknaditi nedostatak razuma.
Hazreti Rida, a.s., rekao je: “Razum je Božiji dar. Lijepo ponašanje i odgoj proizvod su truda i napora. Onaj ko bude ulagao trud i napor na putu sticanja lijepog odgoja, bit će pobjednik i na kraju će postati odgojen čovjek lijepa ponašanja. Onome ko bude ulagao trud kako bi povećao razum koji mu je Bog dao i koji je dio onoga što je čovjeku određeno, neće biti povećano ništa do njegovo neznanje.”
Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Razum ljudski je dar Božiji (ne može se dobiti radom, odgojem i trudom), a odgoj i moral su priskrbljivi (i mogu se ulaganjem truda, napora i vježbom zadobiti i steći).”[3]
[1] Ensān-e nāšenāhte, str. 246.
[2] Sefīneh, poglavlje „O gluposti“, str. 341.
[3] Bihār, tom 1, str. 53.