Nepobjedivost Ašure
Nepobjedivost Ašure/ Lijek je u rukama naroda
S imenom Allaha, Svemilosnog Milostivog
Završeno je deset dana muharrema, deset veličanstvenih dana ašure. Oni koji odlaze na skupove i posmatraju, procjenjuju, donose mi izvještaj, onako kako mi je dato u izvještaju i na osnovu onoga što sam lično mogao vidjeti na televiziji i mimo toga, sve to pokazuje da su skupovi ove godine, Allahu hvala, bili veoma posjećeni.
Rečeno mi je da su posjećeniji od prethodne godine. Veoma je znakovito to da se na različitim tačkama Teherana organiziraju skupovi na kojima učestvuje po 20, 30 hiljada Teheranaca, koji slušaju riječi predavača, tuguju i plaču uz tužne stihove posvećene kerbelskom događaju.
Ta povezanost sa Ehli bejtom, a.s., i to uz svu propagandu koja se vrši protiv svetinja od strane naših neprijatelja, bilo na televiziji, radiju, a danas posebno na virtualnom prostoru, uz svu raznoliku i privlačnu zabavu koji isti nude mladima, ipak vidimo da kada nastupi muharem, veliki talas ljudi krene prema šatorima Husejn ibn Alija, a.s., većinom mladih, naravno Bogu hvala ima i srednjovječnih i starijih, ali najviše ima mladih, koji su glavna meta neprijateljskih napada.
Ovo ima veoma važno značenje, to je pokazatelj toga da naš narod nastavlja ići putem u okrilju Husejn ibn Alijevog, a.s., šatora. Danas, prije nego li počnem predavanje fikha, želim ukazati na nekoliko tačaka koje sam zabilježio.
Narod je u stanju donošenja odluke, suočen sa širokim, ogromnim i dubokim valom propagande od strane neprijateljskih frontova protiv zemlje i svetinja; nekada se u zemlji, u jednom kutu, može primjetiti znak ovog vala, pretežno je skriven, što nam pokazuje koliko je neprijatelj aktivan na tom terenu, a mi smo naravno svjesni i informisani o većem dijelu tih zavjera i sličnih aktivnosti. Različiti državni aparati Bogu hvala imaju u vidu šta se to dešava; međutim, uloga naroda je važna. To što se ja u svim svojim obraćanjima ili u većini obraćanja oslanjam na ulogu mladih, na ulogu naroda, upravo je u tom kontekstu.
Braćo, sestre, vi koji slušate ove riječi!
Uzde poboljšanja stanja u zemlji su u rukama naroda ove zemlje; posebno u rukama mladih. U okrilju odlučnosti naroda, njihovog izbora, njihovog sagledavanja stvari, njihove vjere, sve stvari u ovoj državi mogu biti usmjerene ispravnim tokom i odvesti zemlju do željene tačke. To što uvijek govorimo o unutarnjim kapacitetima, to moramo ozbiljno prihvatiti i u pitanjima kulture i ekonomije i u društvenim i socijalnim pitanjima. Na svim terenima, čak i u pitanjima privatizacije državnih aparata poput sigurnosti i sličnog, narod je taj koji može pomoći, koji može učiniti da stvari pođu naprijed, da dođe do reforme.
Mi smo danas, naučno gledajući ostvarili pomake, napredak, taj napredak je rezultat ambicije jednog dijela društva, ambicije mladih ljudi; isto je i u tehnološkom aspektu. Stižu dobre vijesti o naprecima na raznim terenima, ako Bog da, narod će rezultate toga kasnije uočiti i vidjeti.
Rade se dobri poslovi; bilo je nemara, bilo je propusta, ali sada se Bogu hvala krenulo u smjeru poželjnih ciljeva koji će ako Bog da biti ostvareni. Lijek različitih poslova, različitih problema u državi je u rukama naroda.
Ne smije se gledati u strance, u tu i tu državu, ne smije se gajiti nada, ne smije se osloniti na razgovore s ovim ili onim. Nemojte pogrešno shvatiti, ne kažem da treba zatvoriti vrata dijalogu sa svjetskim vladama, ne! Godinama sam bio predsjednik ove države, ja sam od onih koji vrše dijalog, skupove, razgovore, ali, jedno je vršiti dijalog, a drugo je prepustiti državne poslove skupovima, susretima, dijalozima. Ja zabranjujem ovo drugo.
Koliko možete koristite se mogućnostima Svijeta, ali znajte da je lijek za probleme, unutar države, rješavanje problema je u rukama ovog naroda.
Od stranaca se ne može očekivati pomoć u korist Islamske Republike koja je ovom svijetu ponudila novi put. Islamska Republika Iran ovom svijetu nudi novu priču, zato je nemoguće da oni koji se čvrsto drže truhlog zapadnog kapitalističkog sistema iziđu u susret i pomognu tom novom glasu, tom novom pozivu, tom novom putu, nemoguće! Oni se koliko god mogu ponašaju neprijateljski, ali ne mogu sa neprijateljstvom postići svoje ciljeve, posebno oni čije neprijateljstvo je otvoreno, poput Amerike. Božijom snagom i moći mi smo pobijedili, i nakon ovoga ćemo pobijediti, ali ove stvari trebamo imati na umu.
Evo svjedoci ste, Amerikanci ponovo govore o pregovorima, to je trik. To svi trebaju znati i svi to trebaju imati na umu. Naravno, Amerikanci nemaju ujednačenu priču. Nekad kažu pregovori bez ikakvih uvjeta, drugi put kažu pregovori bez preduvjeta, nekada pak kažu pregovori s 12 uvjeta, eh sada, da li je njihova politika haotična, pa ne znaju šta zapravo žele, što je sasvim moguće, ili se pak koriste trikovima. Pa je jedan od njihovih trikova i ovo: jedan će govoriti nešto, onaj drugi nešto drugo, samo da bi zbunili suparnika. No, mi nismo zbunjeni, naš put je jasan, i mi smo svjesni šta radimo. Kada Amerika kaže pregovarajmo, njihov cilj nije da sjednemo i iznađemo pravedno rješenje, ne. Njihov cilj je da sjednemo za sto, da mi nešto kažemo a da vi to prihvatite, njihov cilj pregovora i dijaloga je to. Toliko su postali drski da ovo govore otvoreno.
Ja sam već prije govorio da je ovo cilj Amerikanaca, neki su pak komentarisali, ne nije tako, ali sada to govore lično Amerikanci. Evo, baš prije nekoliko dana, jedan od njih je rekao da bismo morali sjesti za pregovarački sto sa Iranom i da Iran prihvati neke stvari; to je njihov pregovarački cilj; tojest, mi ćemo nešto kazati, a vi ćete to prihvatiti. Odlično, nek idu s onima s kojima postupaju kao sa kravama muzarama, i nek s njima pregovaraju kako im god volja, ali Islamska Republika, to je država vjernika, država ljudi koji su pokorni Allahu, država časti, kada takvi sjednu za pregovarački sto, tada nema smisla prihvatanje onoga što ovaj ili onaj kaže.
Postoji jedna veoma važna tačka koje vi morate biti svjesni, vi cijenjeni učeni ljudi, a među vama ima i onih koji držite hutbe i imate direktan odnos s narodom, morate je imati u vidu, isto tako i narod a posebno odličnici naroda moraju toga biti svjesni. Naime, američka vlada je počela s politikom a to je politika maksimalnog pritiska na Islamsku Republiku Iran. To i sami govore, dakle govore maksimalni pritisak. Aktuelna američka vlada govori: S tim da stanemo na put, sa kurtoazijom i sličnim stvarima ne možemo Islamsku Republiku Iran baciti na koljena, ne možemo ih prisiliti da prihvate stvari, da ih stavimo pod kontrolu, moramo izvršiti maksimalni pritisak na njih. A makslimalni pritisak je baš ovo što gledate: različitie vrste sankcija, kontinuirane prijetnje, stalno širenje besmislica na medijima i drugo, to je maksimalni pritisak.
Nadaju se da će s ovim maksimalnim pritiskom da postignu željene rezultate. Žele da maksimalni pritisak postigne rezultate i za svoje unutarnje saradnike i za Europljane i da to predstave kao jednu definitivnu politiku režima SAD-a, sagledanu u tome da se sa Iranom jedino može suočiti koristeći maksimalni pritisak.
Uredu, kako da dokaže da je to bilo uspješno? Jer do sada maksimalni pritisak nije bio učinkovit, to sami govore. Među Amerikancima je velik broj onih – isto tako i u međunarodnoj zajednici – koji govore da američki maksimalni pritisak nije uspio baciti Iran na koljena; naravno, sigurno da je to tako.
Kako žele dokazati da je maksimalni pritisak bio efektivan? Tako što će iranske dužnosnike odvesti za pregovarčki sto i reći: eto vidite, ovi su govorili da neće pregovarati sa Amerikom, ali ih je ipak maksimalni pritisak natjerao na to da sjednu s nama za sto.
To je cilj, na taj način žele svima dokazati i potvrditi američku politiku, da je maksimalni pritisak jedini put i način suprotstavljanja Islamskoj Republici Iran, to je njihova politika.
Mi s druge strane moramo biti svjesni da ukoliko naš neprijatelj bude mogao dokazati da je makslimalni pritisak, lijek za odnose sa Iranom i da ostavlja učinak na Iran, Iran više nikada neće biti pušten na miru.
Sve ono što nasilnici budu zahtjevali od Irana, ukoliko Iran kaže uredu, tu se staje i priča je završena, ukoliko pak kaže ne može, neću, oni će početi sa maksimalnim pritiskom. Ukoliko se ispostavi i dokaže da maksimalni pritisak funkcionira i da je učinkovit, nakon toga naša draga država, naša Islamska Republika, naš časni narod, stvarno više nikada neće imati mira, zato što će ta politika biti iza svih nepravednih, nasilnih i arogantnih američkih zahtjeva. To je to.
To što oni insistiraju na dijalogu, to što u igru ubacuju neke Europljane – a ja ću drugom prilikom govoriti o Europljanima – to što stalno insistiraju da ukoliko dođete i imate sastanak sa američkim predsjednikom, svi vaši problemi će biti riješeni, sve to je zbog ovoga, zbog toga da bi dokazali da je politika maksimalnog pritiska uspješna i da je treba koristiti u odnosima sa Iranom.
Mi s druge strane moramo dokazati da politika maksimalnog pritiska pred iranskim narodom ne vrijedi ni prebijene pare.
Ukoliko bih priču sveo na dvije riječi, jedna bi bila da pregovori sa Amerikom znače nametanje američkih zahtjeva Islamskoj Republici Iranu, druga je ta da pregovori znače prikazati američku politiku maksimalnog pritiska uspješnom.
Upravo zbog ovog vidjeli ste da su cijenjeni predsjednik, ministar inostranih poslova i dužnosnici vlade u jedan glas i istim jezikom rekli da se Amerikom nećemo pregovarati; neće biti ni bilateralnih niti multilateralnih pregovora. Ukoliko Amerika odustane od svog stava, i vrati se nuklearnom ugovoru koji je prekršila, pokaje se i postane država članica grupe sa državama koje su potpisale ugovor, tada će biti učesnica sa zemljama potpisnicama ugovora i moći će razgovarati sa Iranom, dakle da učestvuje; bez toga neće se desiti nikakvi pregovori ni na jednom nivou između dužnosnika Islamske Republike Iran i Amerike, niti na putu u New Yorku, niti na putu mimo New Yorka, ovo je otvoreno kazao i cijenjeni predsjednik Islamske Republike i ministar inostranih poslova, a sinoć sam gledao i na TV-u cijenjenog glasnogovornika Ministarstva inostranih poslova da to govori. To su pokazatelji toga da Islamska Republika zna šta želi uraditi.
Oni u toku ovih 40 godina nisu mogli savladati Islamsku Republiku sa različitim vrstama trikova, i njihove su politike, jedna za drugom bile pobjeđivanje politikom Islamske Republike, i nakon ovoga, uz Božiju pomoć, oni će biti nadvladani od Islamske Republike i ona će sa poprišta izaći ponosna i časna.