Odgajatelji koji krše obećanja
Odgajatelji koji krše obećanja
Nužnost čuvanja i pridržavanja dogovorenog je poput sjemena koje je Uzvišeni Gospodar posijao u djetetovom srcu. Ispravne odgojne metode roditelja su poput navodnjavanja i uzgajanja tog sjemena. Ukoliko dijete ne budu obmanjivali i varali, već obećanja koja su mu dali budu ispunjavali, tada će sjeme iskonske prirode jačati u dječijem biću i u njegovom srcu će se ukorijeniti ova ljudska vrlina čuvanja date riječi, tako da mu kasnije ni u primisli neće biti da krši ugovoreno.
Ondje, pak, gdje roditelji budu kršili vlastita obećanja i dijete budu obmanjivali, obećavali mu pa ga varali, ili gdje dijete bude svjedokom kako njegovi roditelji drugom daju obećanje pa ga potom krše, dijete će neminovno poprimiti istovjetne osobine, samo će se pretvoriti u neodgovornog lažljivca i neće mnogo mariti za svoja obećanja. Roditelji kršitelji dogovo renog tako će praktično svome djetetu održati lekciju kako je poželjno nešto kazati, a drugačije postupati, ili kako može nekome slagati, ljude prevariti, javno nešto obećati, a u praksi drugačije postupati.
Razmislite samo o slučaju kada ne uspijevamo normalnim putem smiriti dijete! Koliko ga tada obmanjujemo, koliko mu samo lažnih obećanja dajemo, koliko mu prijetimo. Koliko samo majki, kada žele izaći iz kuće, obmanjuju svoje dijete koje plače iz protivljenja majčinom odlasku, obećavajući mu da će mu kupiti igračke – a onda je dijete, nakon dugog i čežnjivog iščekivanja, ugleda kako dolazi kući praznih ruku. Koliko li tek majki svoju djecu, kada im žele dati gorki lijek, obmanjuju riječima da je lijek sladak!
Toliko je ovakvih obećanja da bi se njima, nažalost, moglo popuniti mnogo dugih stranica. Mi djeci toliko lažemo da bi se moglo nabrojati na hiljade primjera.
Automobil je spreman, otac želi sa sela krenuti prema gradu. U trenutku kada želi krenuti, sinčić dotrčava do auta i insistira da i on krene sa njim. I pošto dijete nije nikada naučilo da je “ne” jedan konačan negativan i nepromjenljiv odgovor, ne odustaje od moljakanja, otac ne nalazi nikakva drugog načina da ga odgovori osim pribjegavanja obmani: “Srce moje drago, ne možeš tako u grad, idi promijeni odjeću pa onda dođi!”
Dijete, na temelju prirodnog povjerenja koje ima u oca, odlazi i oblači novo odjelce, ali kada se vrati, vidi samo prašinu koja se u daljini izvija iza auta njegova oca. Dijete ostaje nemoćno i ukopano na mjestu. Samo mu ostaje da plačući uzvikuje: “Ti si lažov, lažove!”
Ono ispravno zaključuje. Otac mu jeste lažov i velika je vjerovatnoća da će i ovo dijete, također, postati lažov.[1]
U svim današnjim zapadnim i istočnim zemljama, kao što je to bilo i u minulim vremenima, postoji mnogo očeva i majki koji ne pridaju istinsku pažnju pravilnom odgoju svoje djece. Znajući ili ne znajući, oni ih truju nepoćudnim osobinama. Očevi i majke koji lažu, krše obećanja, varaju svoju djecu i koji ne drže do ugovora – svojim lošim postupcima daju lošu lekciju svojoj djeci te na taj način nanose veliku i nenadoknadivu štetu samoj djeci, porodici i cijeloj društvenoj zajednici.
Djetetov mozak je poput filmske kamere koja hvata sve vrste govora i postupaka oca i majke i ostalih iz okruženja, pa tako sve što dijete doživi, vidi i upamti predstavlja budući program njegovog individualnog života. Kršenje dogovorenog sa djetetom ne samo da je samo po sebi loša stvar već ostavlja jako loše odgojne posljedice. Kršenje obećanja, ugovora i zavjeta od djeteta stvara prestupnika i nepouzdanu osobu i usmjerava ga na put laži i prevare. Upravo zato se u islamskim predajama ističe važnost ispunjavanja obećanja datih djeci.
Poželjne i nepoželjne stvari koje dijete uči od oca, majke i učitelja od izuzetne su važnosti i vrijedne su pažnje. Ponekad dijete, vidjevši neki postupak, ispravan ili neispravan, ili čuvši nešto, ispravno ili neispravno, toliko padne pod uticaj toga i ono mu se ukorjenjuje u svijesti da ga ne zaboravlja do kraja života i tokom cijelog života mu donosi dobre i loše učinke te mu se ukazuje u različitim likovima, a ponekada mu potpuno mijenja životno usmjerenje i vuče ga u nekom određenom smjeru.
[1] Ma ve farzandane ma, str. 67.
