Osjećanja novorođenčeta
Osjećanja novorođenčeta
Jedna od važnih činjenica koju roditelji trebaju znati jeste da oblikovanje ličnosti djeteta počinje vrlo rano. Već u prvim sedmicama života, u vrijeme dojenja i vriemena provedenog u bešici počinju funkcionirati djetetova psihološka čula i osjećaji. U vrijeme kada dijete još ne govori, kada nije još prohodalo i kada svojim prstićima još nema snage da nešto uzme, ukratko, kada izgleda poput komadića pokretnog mesa u jednom uglu, ljutnja i nasilništvo, ljubav, tepanje i maženje, ostavljaju uticaj na njegov duh i na njemu se ogledaju poželjni ili nepoželjni učinci djela drugih ljudi.
Roditelji zato trebaju od samog početka obratiti pažnju na dijete i izvršavati svoju obavezu odgoja psihe i izgradnje djetetove ličnosti.
Odgajateljeve misli prodiru u vlakna, živce i psihu djeteta poput vode koja prodire u sitni pijesak. Stoga se odgajatelj nikada ne treba zadovoljiti korištenjem samo jedne skupine činilaca, jer naprimjer u formiranju snage i otpornosti mišića, pored fizioloških i hemijskih činilaca, djeluju i moralni.
Psihološko napredovanje je nemoguće bez pomoći svih činilaca potrebnih za napredak. Važno je da se ovi činioci u odgoju djeteta redovno, svakodnevno, od malehna imaju u vidu, te da se praktično već od dana rođenja djeteta počnu uzimati u obzir.
Zbog ovog majka mora biti čak više i od učitelja upoznata sa mehanizmima odgoja djeteta i načinima njihovog korištenja. Beba vrlo jednostavno shvata da neke stvari nisu drage njenom ocu i majci i na nju utiče kritika ili pohvala onoga koga voli.[1]
Časni Poslanik, s.a.v.a., pored onoga što je o odgoju djece i oživljavanju njihove ličnosti preporučio svojim sljedbenicima, sve te preporuke i potrebne smjernice do u tančine je primijenio na svojoj djeci te je od njih načinio karakterne i dostojne osobe.
Naš Vjerovjesnik je od dana rođenja, razdoblja dojenja do razdoblja zrelosti neprestano pazio svoju djecu i stalno ih je, korak po korak, vodio na putu psihičkog odgoja i putu ostvarenja ljudskih vrlina i u svako doba im je, shodno stepenu njihova duhovnog savršenstva, ukazivao poštovanje i pažnju.
Važnije od toga je da on nije samo obraćao pažnju na metodu i valjanost odgajanja svoje djece već je iskazivao posebnu pažnju prema odgajanju djece drugih ljudi oko sebe. Prema tome, ovaj prvak islama bio je muslimanskoj djeci, kako veliki učitelj i odgajatelj, tako i milostivi otac i nastojao je, koliko god je mogao, da im ojača psihu i karakter.
[1] Rah va rasme zendegi, str. 168.
