Posljedice lošeg odgoja
Posljedice lošeg odgoja
Neki roditelji su sami moralno iskvareni te zbog toga i svoju djecu odgajaju prema svom lošem moralu i nepoželjnom karakteru. Ova djeca u porodičnoj sredini od svojih roditelja usvajaju nevaljale moralne odlike i razvijaju se uz zastranjenja. Jasno je da će govor i ponašanje ovakve djece u društvu biti samo oličenje pokvarenosti i nemorala.
Drugi roditelji vode brigu samo o snabdijevanju svoje djece hranom, odjećom i stanom, a zbog vlastitog neznanja uopće ne obraćaju pažnju na odgojne i moralne potrebe djeteta. Ukoliko pretpostavimo da oni žele da obrate pažnju na ovu svoju veliku dužnost te se osvrnu na moral i običaje djeteta, oni ne znaju šta da urade, šta da kažu, niti kako da upute svoje dijete, zato što nikada nisu imali volje za sticanjem znanja o programu moralnog odgoja djeteta i zato što nisu ovu svoju veliku obavezu htjeli shvatiti.
Neki roditelji donekle shvataju smisao i značenje moralnog i duhovnog odgajanja, kao što u određenoj mjeri znaju i način njihove provedbe, ali u praksi izbjegavaju izvršenje svojih obaveza i u vezi s tim ne osjećaju odgovornost.
Oni kao da duhovni i psihološki razvoj djeteta smatraju svojevrsnim prirodnim i slučajnim događanjem te svoju djecu bez i najmanje pažnje prepuštaju slučajnom odgoju i putu moralnih zastranjenja. Neće proći dugo, a loši učinci ovog zanemarivanja i nepažnje će se objelodaniti. Ovakva djeca, zbog neposjedovanja moralne ličnosti i psihičke snage, vrlo brzo potpadaju pod uticaj raznoraznih razarajućih činilaca i zavođenja te zastranjuju s Pravog puta. Od njih se može očekivati da počine razne vrste grijeha i nedjela.
U svakom slučaju, ovakvi roditelji snose odgovornost za to.
Doba djetinjstva od izuzetne je važnosti za postavljanje osnova života. Djetetov valjan ili loš odgoj predstavlja značajno izvorište njegovog budućeg dobra ili zla. Čovjek u životu djeluje na osnovu svojih moralnih osobina, a osnova čovjekovog karaktera uspostavlja se u doba njegova djetinjstva. Časni Kur’an veli: Svako postupa u skladu sa svojom prirodom. Djela svakog čovjeka su u skladu sa njegovom ćudi, naravi i prirodom. Jasnije rečeno, djela svakog čovjeka prate njegovu prirodu i ćud.
Istina koja je iz dana u dan sve poznatija jeste to da dječije misli, opažanja, događaji i iskustva iz doba djetinjstva imaju snažan uticaj na ličnost i odgovorno se može reći da ova opažanja i iskustva iz djetinjstva, ustvari, čine temelje zdravlja, bolesti, sreće ili nesreće do kraja života.
U prvim godinama svoga djetinjstva dijete se izgrađuje vlastitim rukama i upravo od tih prvih dana, kada napušta bešiku, ono je postalo sve ono što treba ili ne treba biti.
U prvim danima dojenja oblikuje se emotivni život djeteta, tako da će ono vanjski svijet na samom početku doživjeti kao nešto s njim saglasno i nešto što mu pruža nadu, ili će taj vanjski svijet na prvom koraku doživjeti kao nešto razočaravajuće i beznadežno, ili će možda od prvog trenutka shvatiti da vanjski svijet treba savladati plačem i vriskom, ili će povjerovati da ima neko ko razumijeva njegovo stanje i ko mu čini pogodnim uvjete okruženja. Ove i sve druge zbilje, činjenice i iskustva tako utiču na duh novorođenčeta da će to imati odraza na sva njegova buduća životna razdoblja, od djetinjstva, puberteta do zrelog doba.[1]
Nadati se da će roditelji muslimani s potpunom ljubavlju krenuti u izvršenje svojih dužnosti u odgoju svoje djece i da će im u tom pogledu pomoći Uzvišeni Gospodar.
[1] ‘Ukdeje hakaret, str. 9.
