Postoji događaj o kojem sam čitao, zove se govor Poslanika na brdu Gadir. Tu je Ali a.s. bio predodređen za prvog halifu. Zanima me kako je onda došlo do toga da se Ebu Bekr nađe na poziciji halife?Nije mi jasno ni zašto se ovaj događaj potpuno zanemaruje u sunijskoj literaturi iako postoje vjerodostojni prenosioci…
Nadam se da sam objasnio svoje pitanje. Također se unaprijed zahvaljujem. Selam.
Odgovor
بسم الله الرحمن الرحيم
الحمد لله رب العالمين والصلاة والسلام على سيدنا ونبينا محمد وآله الطيبين الطاهرين
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berakatuhu, uvaženi brate.
Hvala vam na javljanju i postavili ste lijepo pitanje.
Da bismo odgovorili na njega, skrećemo pažnju na sljedeće stvari:
- Kroz historiju, tokom 1400 godina vladajuća struja je svim sredstvima nastojala da prvi period islama, muslimanima predstavi kao najbrilijantnije razdoblje ljudskog života na planeti, da su ljudi prve generacije muslimana bili apsolutno najbolji ljudi koji su ikad bili i bit će na planeti, i da je u svemu tome Ebu Bekr bio apsolutno najbolji čovjek kojeg je Allah stvorio, nakon Njegovih vjerovjesnika.
To znači da su ti ljudi bili apsolutno pokorni Allahu i Poslaniku, s.a.v.a., da su postupali strogo po šerijatskim propisima i vjerskim uputama i da im je jedini cilj života bio ahiret tj. Božije zadovoljstvo. Oni su u tom pravcu postepeno toliko otišli daleko, da su ih sve smjestili u džennet, da su njihove izjave i djela svrstali u okvir vjerskih izvora, tako da danas najčešće čujemo ashabi su rekli tako i tako, ili uradili tako i tako i to je dovoljan šerijatski dokaz za njih.
Svaki vid sumnje u ispravnost postupka, mišljenja ili izjave ashaba su strogo zabranili, međutim nisu pokazali toliku osjetljivost u vezi postupaka ili izjava Božijeg Poslanika, s.a.v.a.!
Svaki vid kritike na račun nekog od ashaba proglasili su herezom i nevjerstvom, iako su se ashabi međusobno vrijeđali, psovali, mrzili i ratovali, i međusobno se ubijali. Oni su čak strogo zabranili i priču o ashabima, a tako nešto nisu uradili u vezi Poslanika, s.a.v.a. Kod ehli sunneta je sasvim prihvatljivo da je Poslanik, s.a.v.a., bio taj koji se namrštio na slijepca i da je prvi ajet sure ‘Abese objavljen o njemu, ali kada je nekima od njih rečeno da to nije bio Poslanik, već Osman ibn Affan, odmah su rekli da nije moguće da ashab učini tako nešto!?!
- Oni su u ovoj nakani u velikoj mjeri uspjeli. To su uradili osmišljeno i sistematski. Ebu Bekr je spalio hadise koji su bili zapisani i zabranio prenošenje i pisanje Poslanikovih hadisa. Omer je u tome postupio još žešće i neke od ashaba kaznio zbog citiranja Poslanikovih hadisa. Osman je nastavio put svojih prethodnika.
Muavija je to sistematizirao kroz četiri poznata dekreta. Strogom zabranom prenošenja bilo kakvog hadisa o vrlinama Imama Alija i njegove porodice i bogatim nagrađivanjem onih koji „prenose“ bilo šta o vrlinama Osmana, a kasnije o vrlinama Ebu Bekra, Omera…! Oko 90 godina nakon preseljenja časnog Poslanika, s.a.v.a., bilo je zabranjeno pisanje hadisa, pa možemo zamisliti šta se sa hadisom desilo za 90 godina. Ono što možemo sigurno reći jeste da je fabrikovan novi islam koji je odgovarao vladajućoj struji, počev od Ebu Bekra, do Emevija pa kasnije Abbasija. Jedno od najvažnjih obilježja ovog novog islama je da je Kur'an potpuno zapostavljen, jer ajeti nisu odgovarali vladajućoj struji.
- Kad se obratimo časnom Kur'anu, najvažnijem, najčvršćem i najpouzdanijem izvoru Allahove vjere, vidimo koliko su ljudi prvog perioda islama, čast izuzecima, bili sićušni, primitivni, plitki, povodljivi, interešdžije, nezahvalni, nepouzdani i nekulturni.
Navest ćemo samo nekoliko primjera iz časnog Kur'ana da bismo uvidjeli kakvi su bili ljudi oko Poslanika, s.a.v.a.
- “Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo, a to jednoj grupi vjernika nije nikako po volji bilo. Raspravljali su s tobom o borbi, nakon što je bilo očito da će pobijediti, kao da se naočigled svoj u smrt gone.” (El-Enfal, 6 i 7)
Ko su bili ti ljudi koji su raspravljali sa Poslanikom, s.a.v.a., prije bitke na Bedru, a bili su takvi kao da se tjeraju u smrt? Zna se samo za Ebu Bekra i Omera!
- „O vi koji vjerujete, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah je, zaista, Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna. O vi koji vjerujete, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite.“ (El-Hudžurat, 1 i 2)
Ko su bili ti ljudi koji su trčali ispred Allaha i Njegovog Poslanika i dizali glas iznad Poslanikovog? Zna se da su bili Ebu Bekr i Omer!
- „Ali, kad oni kakvu robu trgovačku ili zabavu ugledaju, pohrle joj i tebe ostave sama da stojiš. Reci: “Ono što je u Allaha bolje je i od zabave i od trgovine. A Allah je Opskrbitelj najbolji.” (El-Džumu’a, 11)
Zamisli samo, čim su čuli da stiže trgovačka karavana u Medinu, “svi ashabi” osim njih 12 ili 8, su istrčali iz džamije, dok je Poslanik, s.a.v.a, stajao na minberu, držao hutbu na džuma namazu, ostavili su ga i pohrlili da gledaju karavanu!
- „O vi koji vjerujete, kad hoćete da se s Poslanikom sašaptavate, prije toga sadaku udijelite. To je za vas bolje i čistije. A ako ne nađete ništa – pa, Allah je, zaista, Oprostitelj grijeha, Milostivi.“ (El-Mudžadele, 12)
Neki ljudi, koji su se uvijek gurali oko Poslanika, s.a.v.a., i nepotrebno se sašaptavali s njim, kako bi prevarili druge da su bliski s Poslanikom, s.a.v.a., a svako može pretpostaviti o kojim ljudima je riječ, postali su opterećenje za njega.
Svevišnji Allah je intervenisao s mudrim propisom da olakša Svom miljeniku i objavio ovaj ajet: Ko god se želi sašaptavati sa Poslanikom, s.a.v.a., nek unaprijed podijeli sadaku.
I šta se desilo?
Osim Imama Alija, a.s., niko, apsolutno niko, nije vidio vrijednim da izdvoji bar jedan dirhem za sadaku pa da nasamo razgovara sa Poslanikom, s.a.v.a.
Samo zamislite koji je bio nivo tih ljudi!
Onda čujemo kako nam pričaju da je taj i taj svu svoju imovinu potrošio radi Poslanika, s.a.v.a., i islama!
Znamo da je Imam Ali, a.s., živio sa Poslanikom, s.a.v.a., i njih dvojica su skoro uvijek bili zajedno, ali Imam Ali, a.s., je radi poštovanja prema Allahu i Njegovoj objavi, uprkos velikom siromaštvu, usitnio jedini dinar koji je imao u 10 dirhema kako bi svaki dan podijelio po jedan dirhem kao sadaku.
Šta je bilo sa Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom, Abdurahmanom…? Ashabi su tako bojkotovali Poslanika, s.a.v.a., da je Svevišnji Allah „morao“ ukinuti propis uz žestok ukor, jer danima nisu dolazili Poslaniku, s.a.v.a.!?
- „O vi koji vjerujete, zašto govorite ono što ne činite?! Kako samo Allah prezire da govorite ono što ne činite!“ (Es-Saff, 2 i 3)
No Comment!
- „Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa, pa vaša srca se skrenula s pravog puta. A ako se protiv njega udružite, pa, Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici; najposlije, i svi meleki će mu podrška biti. Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati, umjesto vas, bolje supruge; muslimanke, muminke, pokorne Allahu, pokajnice, pobožne, koje poste, i udavane i djevice.” (Et-Tahrim, 4 i 5)
Čije srce je skrenulo s pravog puta? Aišino i Hafsino!
Naravno, postoje desetine ovakvih ajeta koji govore o ljudima oko Poslanika, s.a.v.a. Pa su neki ljudi suru Et-Tevbe nazivali Fadihom, tj. surom koja osramljuje!
- Što se tiče vođstva muslimana nakon Poslanika, s.a.v.a., kao što znate Gadir nije ni prvi ni posljednji put da je Poslanik, s.a.v.a., po Božijoj naredbi vrlo jasno imenovao Imama Alija, a.s., i Ehli bejt, a.s., kao političko-vjerski autoritet islama i muslimana.
Na samom početku poslanstva, kada je Poslaniku, s.a.v.a., naređeno da obznani svoj poziv, najprije mu je naređeno: „Upozoravaj svoju rodbinu najbližu!“ On je tada po Božijoj naredbi uradio dvije stvari:
1) pozvao ih je sve u islam,
2) od Imama Alija, a.s., uzeo prisegu da mu bude sudionik u misiji pa da mu bude brat, pomagač, opunomoćenik i halifa nakon njega.
Od tada je on, s.a.v.a., bezbroj puta na razne načine to ponovio.
„Ti si u odnosu na mene poput Haruna u odnosu na Musaa, osim što nema vjerovjesnika nakon mene!“
„Ali je od mene i ja sam od Alija. Ali je zaštitnik svakog vjernika nakon mene!“,
„Ja i Ali smo očevi ovog ummeta!“…
Nakon Gadira, kada se Poslanik, s.a.v.a., razbolio, formirao je vojsku pod komandom Usame ibn Zejda, mladića od 18 godina, i naredio da odmah krenu prema najudaljenijoj granici u rat protiv neprijatelja i u vojsku je kao vojnike smjestio Ebu Bekra, Omera, Osmana, Ebu Ubejdu… a u Medini je zadržao samo Imama Alija, a.s.!
Tada je nevjerovatno insistirao da vojska što prije krene i govorio je neka Allah prokune svakog ko odustaje od Usamine vojske! Međutim, Ebu Bekr, Omer i njihovi istomišljenici su pročitali Poslanika, s.a.v.a., i odbili ići pod raznim izgovorima.
Prvo pod izgovorom da Usame ne može biti vojskovođa, jer je mladić, što je jako teško palo Poslaniku, s.a.v.a., i pod žestokim bolovima uz pomoć Imama Alija, a.s., i Ibn Abbasa odlazi do džamije i drži govor i kori one koji su kritikovali sposobnost Usame za komandu i rekao je da su isti ljudi ranije kritikovali sposobnost Zejda – Usaminog oca – za komandu…
Pa onda pod izgovorom da je Poslanik, s.a.v.a., bolestan, pa kako da oni odlaze, iako im je lično Poslanik više puta naredio da požure sa polaskom!
Nesretni četvrtak je još jedan Poslanikov, s.a.v.a., pokušaj i znamo za bandite koji su kao lešinari čekali priliku, kako su povrijedili Poslanika, s.a.v.a., i slomili njegovo časno srce izjavom da on bunca i da uopće nemaju potrebu za onim što bi on napisao, jer imaju Kur'an!
- Kada pogledamo na sva dešavanja u toku 23 godine poslanstva Muhammeda, s.a.v.a., vidimo da su Kurejšije najveći i najzlobniji neprijatelji islama i Poslanika, s.a.v.a.
S tim da razlog ovog neprijateljstva nije vjera, već nešto drugo.
Na arabijskom polutoku u većem djelu nije postojala jedinstvena vlast, već plemenska hijerarhija. Kurejšije su uživale veliko poštovanje kod Arapa, nešto kao poglavari. Zato su kurejšijski klanovi sve društvene uloge i časti bili međusobno podijelili srazmjerno značaju svakog klana unutar Kurejša. Te uloge su manefistirale značaj i ugled svakog ogranka. Stoga, su bili izuzetno osjetljivi na čuvanju svojih pozicija.
Pojava islama u ogranku Beni Hašima je silno uzdrmala već odavno uravnoteženi raspored časti u Kurejšu. Vjerovanje Kurejšija u svetost već ukorjenjenog „statusa“ raspodjele časti je bilo toliko duboko da su bili spremne na sve da to sačuvaju. Evo nekoliko svjedočenja:
- U bici na Bedru kada je neko upitao Ebu Džehla, poglavara mekanskih mušrika, šta on misli da li Muhammed govori istinu tvrdeći da je vjerovjesnik, Ebu Džehl je bez razmišljanja potvrdio da je to istina. Kada ga je pitalac opet upitao: Zašto onda ratuje protiv njega? On reče: Mi smo se decenijama takmičili kao trkaći konji i niko nikom nije dozvoljavao da poremeti raspored časti i to smo uspjevali sve dok Beni Hašim nije odjednom izašao sa tvrdnjom poslanstva. Iako Muhammed govori istinu kada kaže da je vjerovjesnik, ali ako ga potvrdimo šta će ostati nama (od društvene časti)! U tom slučaju će Beni Hašim pokupiti svu čast!
Radi ovog su Kurejšije najžešće i najduže ratovali protiv islama i Poslanika, s.a.v.a. i nisu primili islam sve dok nisu bili prisiljeni.
- Ovaj način razmišljanja je imao dubok korijen među pripadnicima plemena Kurejš koji su naizgled primili islam. Pred bitkom na Bedru, Poslanik, s.a.v.a., je nakon što im je mekanska karavana izmakla iz ruku, održao sastanak sa svojim ashabima da vidi šta činiti – da li se vratiti kući ili čekati neprijateljsku vojsku koja se već bila uputila prema Medini.
Iako su sljedbenici vladajuće struje uništili mnoge dokumente o tom događaju, ali neki tragovi uz pomoć 4. i 5. ajeta iz sure El-Enfal donekle otkrivaju neke činjenice. Ebu Bekr je bio prvi koji istupio da dā svoje mišljenje.
Ebu Bekr je rekao: „Božiji Poslaniče, Kurejšije otkako su postali dostojanstveni, nikad nisu poniženi, otkako su postali moćni nikad nisu postali slabi, otkako su postali pobjednci nikad nisu poraženi…!“
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Sjedi!“
Tada je Omer ustao i bukvalno ponovio iste riječi kako bi i on prepao Poslanika i muslimane od Kurejšija i opet je Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Sjedi!“
Tad je veliki ashab Mikdad ibn Amr, r.a., je ustao i rekao:
„Božiji Poslaniče, predvodi nas po Božijoj zapovjedi i mi smo uz tebe. Tako mi Allaha, mi nećemo reći ono što su rekli Beni Israil Musau: Idi ti i tvoj Gospodar, ratujte, a mi ovdje sjedimo! Nego, idite ti i tvoj Gospodar ratujte i mi ćemo uz vas ratovati. Tako mi Onog Koji te poslao sa istinom, kad bi nas vodio…!“ tad se Poslanikovo, s.a.v.a., lice ozarilo, i učio je dovu za njega!
Dakle, Ebu Bekr i Omer su i dalje bili privrženi svojim suplemenjacima i davali im veliki značaj.
- Kada je Ebu Sufjan, najveći neprijatelj Poslanika, s.a.v.a., i islama, prošao pored velikih i istinskih ashaba, Selmana, r.a., Bilala, r.a., i Suhejba, r.a., oni su se žalili: „Tako nam Allaha, Božije sablje nisu našle svoje mjesto na vratu Allahovog neprijatelja!“ (misleći na Ebu Sufjana)
To je provociralo pripadnika Kurejša, Ebu Bekra koji je reagovao: „Zar tako nešto govorite o velikanu i poglavaru Kurejša?“ i onda otrčao do Poslanika, s.a.v.a., tužakati se na njih trojicu!
Vjerovatno je mislio da je Poslanik, s.a.v.a., pristrasan na pripadnost plemenu Kurejš i zato će kazniti ili koriti svoje iskrene i odabrane ashabe. Nije ni zamislio kakva će biti Poslanikova reakcija.
Kada je čuo Ebu Bekrovo tužakanje radi Allahovog neprijatelja, bez uvoda je rekao: „Možda si ti svojom reakcijom rasrdio njih trojicu, tako mi Allaha, ako si ih rasrdio, rasrdio si svog Gospodara!“
Tad je Ebu Bekr otrčao do njih da im se izvine!
Vidimo da je pristrasnost zbog pripadnosti plemenu Kurejš u Ebu Bekru toliko duboka da do pred kraj Poslanikovog, s.a.v.a., života on brani neprijatelja Allaha i Poslanika, s.a.v.a.
- Na dan preseljenja Poslanika, s.a.v.a., dok je Ehli bejt, a.s., bio pogođen najvećom žalošću i bili su zauzeti opremanjem Poslanika, s.a.v.a., za ukop, Ebu Bekr, Omer i Ebu Ubejde, tri pripadnika plemena Kurejš, su na Sekifi raspravljali sa ensarijama koristeći se argumentom da su oni pripadnici Kurejša i sve dok ima neko iz Kurejša, Arapi neće prihvatiti ničiju vlast!
Dakle, ono što je bilo ustanovljeno u džahilijjetu, treba ponovo oživjeti, i uspjeli su. Ensarije su izgubili bitku.
- Kada su Ebu Bekr, Omer i Osman vladali, u vlasti su okupili sve klanove Kurejša, osim Beni Hašima! Niko iz Beni Hašima (Poslanikova familija) nije imao nikakvu državnu funkciju.
Također, niko od ensarija, (stanovnici Medine), nije dobio nikakvu funkciju, jer ensarije su imali najveću ulogu u pomaganju Poslanika, s.a.v.a., protiv Kurejša!
Ono što je najzanimljivije jeste da je Ebu Bekr najvažnije funkcije odmah dao onima iz Kurejšija koji su donedavno bili najveći neprijatelji islama i Poslanika, s.a.v.a., i Poslanik, s.a.v.a., do kraja svog časnog života nije zvanično priznao njihov islam. Naime, Ebu Sufjan, njegovi sinovi Jezid i Muavija i njegova žena Hind su bili najveći neprijatelji Allaha i Poslanika, s.a.v.a., i kada su zarobljeni u Mekki, preko volje su, naizgled, primili islam. (Mnogi učenjaci tvrde da oni nikad nisu primili islam.)
Poslanik, s.a.v.a., je radi zaštite islama od njihovog zla, odredio da oni primaju novac kojim se pridobijaju srca! Dakle, jedan dio zekata se daje onima koji nisu vjernici i pokušava se da im se novcem pridobiju srca! Ovi su do kraja Poslanikovog, s.a.v.a., života primali novac da im se pridobiju srca!
Ebu Bekr je to odmah ukinuo i uveo ih u vlast. Jezid, Ebu Sufjanov sin, postavljen je kao vojskovođa i ubrzo mu je dat položaj namjesnika a Muavija je bio njegov pomoćnik…!
- Omer je za vrijeme svog hilafeta u jednom zanimljivom razgovoru sa Ibn Abbasom (iz Beni Hašima i Poslanikov amidžić) vrlo jasno objasnio stvar. Vrlo jednostavno je rekao: „Kurejšije nisu htjele da vi (Beni Hašim) sastavite vjerovjesništvo i hilafet u svojim rukama, tj. vama čast vjerovjesništva a ostali klanovi nek međusobno dijele čast hilafeta i tako će se ponovo popraviti poremećeni raspored časti koji je postajao u džahilijjetu.
Dakle, ono što je Ebu Džehl na Bedru govorio i radi toga ratovao i izgubio život, Ebu Bekr i Omer su ostvarili miroljubivim putem.
- Kada vidimo sve navedene stvari, postaje nam jasno da se nije radilo o nekom normalnom političkom preokretu, da je npr. neka politička stranka nekim prihvatljivim potezom preuzela vlast, već je kao banditi u tmini noći, jedna skupina nehumano iskoristila trenutak tragedije Ehli bejta, a.s., usljed srceparajućeg događaja preseljenja Poslanika, s.a.v.a., i uzurpirala vlast i sebe silom sablje nametnula ummetu.
Dakle, u ovom procesu ne postoji neka logika kako bismo analizirali tok dešavanja i došli do zaključka da je Ebu Bekrov hilafet logični rezultat određenih društvenih i političkih zbivanja. Njegov savjetnik, drug i istomišljenik je dobro opisao Ebu Bekrov „hilafet“ kad je rekao da je to bilo „felte“ – nepromišljeni ispad od čijeg zla nas je Allah sačuvao i još dodao: „Ko god bude pokušao uraditi tako nešto, treba ga ubiti!“
Poštovani brate, nadamo se da vam je jasno „zašto“ je Ebu Bekr postao halifa.
Želimo vam sve najbolje.
Selam alejkum