Potiranje po licu i glavi nakon dove
Potiranje po licu i glavi nakon dove
Od Ebu Abdullaha Sadika, a.s., prenosi se sljedeće: “Neće čovjek ispružiti ruku Allahu Silnom i Moćnom, a da se Allah ne postidi da je vrati praznu, sve dok u nju ne stavi od obilja Svoje milosti ono što hoće. Zato, kad neko od vas upućuje dovu, neka ne spusti ruku sve dok ne potare svoje lice i glavu!”[1]
[1] Usulu-l-Kafi, sv. 2, str. 342; Men la jahduruhu-l-fakih, sv. 1, str. 107; Biharu-l-envar, sv. 93, str. 307.