Imam Husejn, a.s., pri dolasku na Kerbelu
Imam Husejn, a.s., pri dolasku na Kerbelu
Imamova karavana i, uporedo s njom, Hurrova vojska, nastavili su put dok nisu stigli do mjesta Nejnava. Tu su se sreli s naoružanim konjanikom koji je jahao brzog konja. Bio je to glasnik Ibn Zijada i nosio je pismo za Hurra. U pismu je pisalo sljedeće:
“Kada ti stigne ovo pismo, izvrši pritisak na Husejna ibn Alija i zaustavi ga u pustinji bez vode i rastinja i bez zaklona i utvrđenja.”
Hurr je sadržaj pisma pročitao Imamu Husejnu i obavijestio ga o zadatku koji je dobio. Imam mu je rekao:
“Pa pusti da se zaustavimo u pustinji Nejnava, Gadirije ili Šifne”,
ali Hurr to nije dopustio: “Ja se ne mogu složiti s tim vašim prijedlogom jer više nisam slobodan u svom odlučivanju, pošto su ovi glasnici istovremeno i špijuni Ibn Zijada i prate svaki moj pokret” pa je Zuhejr ibn Kajn predložio Imamu:
“Za nas je borba s ovom malom grupom lakša od borbe s brojnom vojskom koja je iza njih jer, Boga mi, neće puno proći, a mnogobrojna vojska će im doći u ispomoć i mi tada nećemo biti u stanju da im se suprotstavimo.”
Odgovarajući Zuhejru Imam je rekao: “Ja nikada neću biti inicijator sukoba” pa predložio Hurru: “Bolje je da još malo nastavimo put i pronađemo bolje mjesto za boravak.”
Hurr se složio i oni su nastavili dok nisu došli do mjesta Kerbela. Ovdje su Hurr i njegovi saputnici, s obzirom da je to područje blizu Eufrata i pogodno mjesto, spriječili daljnje kretanje Imama.
Kada je Husejn ibn Ali odlučio da se zaustavi na tom mjestu, pitao je za njegov naziv i odgovorili su mu da se to mjesto naziva Taff. Onda je Imam pitao ima li neki drugi naziv pa su mu rekli da se naziva i Kerbela. Čuvši ovo ime Imam je rekao:
“Bože, uklanjam ti se od tegobe (ker) i belaja (bela)” te se obratio svojim saputnicima: “Ovo je mjesto našeg zaustavljanja i, Boga mi, ovdje je i mjesto naših grobova (kaburova) i ovdje ćemo biti proživljeni na Sudnjem danu jer to je obećanje moga djeda, Poslanika Božijeg, s.a.v.s., a njegovo obećanje se ne krši.”
Zaključak
Iz ovog govora Husejna ibn Alija, s.a., možemo zaključiti tri važne stvari.
Kao što je više puta i na različitim mjestima u govorima imama Husejna neposredno i posredno spomenuto, na što smo i ranije ukazivali, on je bio upoznat i obaviješten o krvavom događaju koji će se desiti na Kerbeli. Ovaj govor je također jedan od njegovih nagovještaja o detaljima tog događaja i mjesta dešavanja, a to je Kerbela, o čemu ga je obavijestio Božiji Poslanik.
Kada je u pitanju borba, imam Husejn je imao svoj poseban način i plan. Zuhejr ibn Kajn je predložio imamu Husejnu da iskoristi priliku jer bi borba u tim okolnostima bila u njegovu korist pošto, ako se odgodi, prilike će biti sve nepovoljnije, a njegov poraz siguran.
Međutim, imam Husejn, s.a., je na taj prijedlog samo kratko i jasno rekao: “Ja neću da započinjem rat.” Ovo je ista logika koju je imao Zapovjednik vjernih u Bici kod deve. Kada je stao naspram krvoločnog neprijatelja, koji je dva puta napao i najbolje i najodabranije sljedbenike imama Alija poubijao u gradu Basri, rekao je:
“Nemojte vi da započinjete rat protiv ovog naroda. Nemojte upotrijebiti sablju i koplja i nemojte ih prestizati u prolijevanju krvi. Obraćajte im se ljubazno i lijepim riječima, kako im ne biste pružili priliku da raspire rat.”[1]
Cilj imāma i vođa Upute je bio upućivanje ljudi i sprječavanje zastranjenosti i kako je imam Husejn to izrazio: naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Ovaj cilj se ne može postići upotrebom sile, ratovanjem i prolijevanjem krvi. Rat je posljednje sredstvo koje se upotrebljava tek onda kada se zatvore svi drugi putevi. Ukratko, odgovor imama Husejna u toj situaciji na prijedlog Zuhejra ibn Kajna još je jedan dokaz činjenice da cilj imama Husejna u ovom pokretu nije bio postizanje samo privremene pobjede, već je želio ostvariti cilj koji je bio iznad toga i u daleko širem omjeru.
[1] Mustedreku sahihejn, sv. 2, str. 371; Kenzu-l-ummal, sv. 6, str. 85.
