Prvi učitelj djeteta
Prvi učitelj djeteta
Prvi učitelji koji dijete uče lekcijama života i na čistoj tabli njegova srca crtaju lijepe ili loše slike jesu njegovi otac i majka. Porodični odgoj je prvi činilac koji čistom srcu djeteta daruje pohvalne ili pokuđene osobine i stvara u njemu dobre ili loše težnje.
Tijelo i duša djeteta na početku se oblikuju u porodičnom okruženju. Prvi temelji njegovog tjelesnog i moralnog zdanja oblikuju se u okrilju roditelja. Svjesni i brižni očevi i majke su oni koji uspiju izgraditi sposobnu i vrijednu djecu, a nemarni i neuki su oni koji djecu pretvore u iskvarene i nesposobne osobe.
“Naravno, dijete može u budućnosti poletjeti nebom uspjeha, ali njegova sudbina je vezana za osobe pod čijim je nadzorom i kontrolom, koje polažu prve zakone i pravila za način njegova ponašanja i morala i grade u njemu prva očekivanja od života. Ni jedna društvena ustanova nije toliko utjecajna u izgradnji djeteta kao što je to dom, zato što se u njemu oblikuje djetetov prvi moralni okvir.
U jednom dobrom i prikladnom domu ranije i brže nastaju i razvijaju se prilike za usavršavanje i napredak, pomažući djetetu da korak po korak hodi putem samopouzdanja, stručnosti i zanimanja za rad, a to su odgovornost i uzajamno razumijevanje.
U lošem domu atmosfera sprječava dijete u napredovanju prema savršenstvu. Ono osjeća da ga niko ne želi i možda se upravo zato u životu ne kreće s pouzdanjem i sigurnošću, ili je, opet, prestravljen jer je puno zastrašivan, pa se plaši svega i nakon nekog vremena dođe u stanje u kojem se srami života. Nekad se roditelji ponašaju prema djeci na takav način da dijete nikada nije u stanju predvidjeti njihove reakcije, pa se neprestano nalazi u stanju nervoze. Dijete može biti i predmetom ljubomornog nadmetanja roditelja. Isto tako, da bi se domoglo nečeg što mu je potrebno, ono može biti prisiljeno ući i u napadačko nadmetanje, i u tom slučaju neće proći dugo, a njemu će riječ neprijatelj biti mnogo razumljivija od riječi prijatelj. Možda će, družeći se s odraslijima od sebe, doći do pogrešnog zaključka da, ukoliko odustane od insistiranja na ispunjavanju svih svojih ličnih potreba, njegov život neće imati nikakvog smisla.
Osobe koje se rađaju u ovakvim kućama i porodicama stupaju iz perioda djetinjstva u period puberteta, ali ne mogu uspješno proći stepene napretka prema savršenstvu.”[1]
Srce djeteta je poput praznog i za sjetvu pripremljenog zemljišta na kojem se mogu uzgajati bilo koje sjeme i biljka, ali i pripremiti uvjeti za njihov rast i napredak. Ispravno ili neispravno ponašanje i govor roditelja, kao i metode njihova odgoja u porodici, poput sjemena su koje se ubacuje u dijete i koje se postepeno u njemu razvija i raste da bi u vrijeme puberteta i mladosti dostiglo krajnji razvoj i dalo svoje plodove.
Plodovi lijepog ili lošeg porodičnog odgoja su pohvalne ili pokuđene težnje koji nastaju u dubinama ljudskih duša i čijem zadovoljenju čovjek sa zanimanjem i žarom teži. Proizvod porodičnog odgoja su moralne vrline ili pokuđene osobine koje mladi prihvataju i na čijim temeljima uspostavljaju svoje odnose s drugim ljudima.
U svetoj vjeri islamu ispravan odgoj djece jedna je od neospornih dužnosti roditelja i dio obaveza za koju će čovjek biti izričito pitan od strane Velikog Allaha. Ispravan odgoj djece spada u red prava koje djeca imaju kod roditelja.
[1] ‘Aql-e kāmel, str. 221.
