Pubertet i razvoj nagona

Pubertet i razvoj nagona

Emocionalni porivi i tjelesne želje u organizmu djeteta se razvijaju i neprestano napreduju, dok ne stigne pubertet i mladalački period. Tada prirodni porivi doživljavaju procvat i pokreću se sve njegove emocionalne sposobnosti. Još nerazumljiva osjećanja se u tijelu mladih brzo i progresivno šire i razvijaju, obuhvatajući cijelo njihovo biće.

“Općenito, kao posljedica buđenja osjećanja ljubavi, u doba puberteta mladi postaju osjetljiviji. U stvari, ovo pitanje je mnogo složenije od prethodno izrečenog zaključka. Ne bi trebalo pretpostaviti da je srce mladih isto ono srce iz doba dječaštva kojem je samo pridodata ljubav. Rađanje ljubavi u mladima proizvod je jedne duboke preobrazbe strukture njihovih psiholoških i emotivnih stanja koja se postepeno razvijaju i upotpunjavaju, a također i naglog tjelesnog rasta.”

Mudri Bog, u cilju očuvanja bića i osiguravanja različitih životnih potreba, očuvanja ličnog života i života čovjeka kao vrste, stvorio je u ljudima nagone. Postojanje svakog od tih nagona i emocionalnih želja je nužno.
Ukoliko se nagoni na ispravan način uravnoteže, i ukoliko se preduprijedi pojavljivanje pobune i prekoračenje granica nagona, ukoliko svaki osjećaj bude djelovao u ispravnoj mjeri i u prikladnoj situaciji, bit će stvoreni svi uvjeti za sreću i savršenstvo čovječanstva, i sama osjećanja će biti izvor sreće, kako pojedinca tako i zajednice. Nasuprot tome, ukoliko nagoni i osjećanja ne budu suzbijani, ukoliko budu djelovali slobodno bez granica i stega, ako krenu putem nepokornosti i neumjesnih uzbuđenja, čovjeka će nagnati na činjenje velikih zlodjela i zločina i učiniti ga krvoločnijim od bilo koje životinje i opasnijim od bilo koje zvijeri.
Cijenjeni islamski predvodnici i učenjaci prije četrnaest stoljeća su ukazali na zbilje ljudske duše, a psiholozi ih danas jasno potvrđuju i priznaju.

Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Zlo je u prirodi svakog čovjeka. Ukoliko ga čovjek pobijedi, ostat će skriveno, ako ako ne pobijedi zlo koje je u njemu, ono će se očitovati (u njegovu ponašanju, govoru, mislima).”

Hazreti Ali je također rekao: “Trudom i zalaganjem svome nefsu nametni vrline, jer zaista si ti sklon porocima.”

“Prema mišljenju Diderota, francuskog naučnika, sva djeca su u osnovi zločinci. Naša je sreća da je njihova tjelesna snaga toliko ograničena da im ne dopušta da se njihova unutrašnja destruktivna snaga ispolji i okrene protiv nas.”
Doktor Eustace Chesser kaže: “U dubinama svakog od nas skrivena je loša i zločesta duša koju sticanjem znanja i ispravnim odgojem možemo staviti pod kontrolu i upravljati njom, iako se ponekad u vanrednim prilikama, recimo za vrijeme rata ili suše, ova pobunjena duša oslobodi.”

Ljudi, u istinskom smislu i značenju te riječi, jesu one osobe koji uspiju nadvladati svoje tjelesne prohtjeve i nagone, i koji svoja osjećanja stave pod kontrolu, dopuštajući im da se rasplamsaju samo onoliko koliko je to dovoljno i na mjestu koje je odgovarajuće. To su ljudi koji su postigli istinsku ljudsku sreću i blaženstvo u životu.

Prenosi se da je Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.a., rekao: “Najhrabriji od vas je onaj čovjek koji nadjača i pobijedi svoje prohtjeve.”

Prenosi se također da je Božiji poslanik, s.a.v.a., rekao: “Nema nikoga od vas, a da u sebi nema šejtana.” Pitali su:” Pa zar i ti, Božiji poslaniče?” Rekao je: “I ja, ali je mene Bog pomogao protiv njega, pa sam ja svog šejtana pokorio (svojoj volji), tako da mi ne naređuje ništa, osim činjenjenja dobra.”

Nema sumnje da neograničena sloboda u ispoljavanju osjećanja predstavlja branu na putu sreće čovjeka. Svojeglavost i razuzdanost nagona i poriva podrivaju društveni red, u suprotnosti su s ljudskom civilizacijom i odvode čovjeka na put propasti, razvrata i iskvarenosti.

“Život – posebno društveni život čovjeka – iziskuje da se snaga nagona još u samom njihovom začetku usmjerava i usredsrijedi na društvene ciljeve. Civilizacija se mora suprotstaviti neograničenoj slobodi ispoljavanja poriva. Drugim riječima, kao što se pravi brana toku vode da bi se stvorila akumulacija koja će pokretati turbine hidroelektrane, tako bi i civilizacija trebala obuzdati i staviti pod kontrolu nagone u cilju napretka i razvoja čovjeka i spriječiti njihovo razuzdano iskazivanje i ispoljavanje.”

Imam Dževad, a.s., je rekao: “Onaj ko se pokori svojim strastima ispunio je želju svome neprijatelju.”

Prenosi se da je hazreti Ali, a.s., rekao: “Bit će otkrivene sramote i nečasne radnje onih ljudi čije strasti nadjačaju njihov razum.”

Svi mi znamo da na zemaljskoj kugli ne prođe ni jedan dan, a da se ne dogodi na stotine zločina u različitim oblicima, da je čovječanstvo uprljalo svoje skute raznim vrstama zločina i nedjela kao što su ubistva, krađe i korupcija, razvrat i beščašće, nasilje, tortura i nepravda, kao i druga slična djela, a da narodi svih zemalja, više ili manje, pate i trpe zbog negativnih posljedica i gnusnih rezultata tih zločina.

Ono što pokreće čovjeka na činjenje kriminala i zločina jesu neuravnotežena osjećanja i buntovni i razuzdani porivi, koji neprestano vladaju čovjekom i vode ga na put prljavštine i stranputicu.

“Moguće je da zločin četverice zločinaca bude posljedica različitih poticaja: jedan poseže za ubistvom zbog osvete suparniku, drugi uklanja svog rođaka, jer je ovaj sprječavao da i on bude jedan od nasljednika imovine nekog zajedničkog pretka, treći, recimo da je žena, zadavi svoje dijete da bi se oslobodila teškoća i patnji njegova odgoja i uzdizanja, četvrti ulazi u kuću nekog starca te da ne bi slušao prigovore: ‘Pa zašto? Pa zbog čega?’ itd., ubija ga kako bi u miru mogao pokrasti njegov skupocjeni namještaj i ostale stvari. Prema tome, svaki zločinac ima poseban poticaj. Ukoliko ovi poticaji ne dolaze od osjećanja, gdje bi uopće mogli nastati?
Prema onome što smo vidjeli, slavoljublje, oholost, želja za iskazivanjem snage i moći, škrtost, želja za imetkom i druga različita osjećanja predstavljaju pokretače za činjenje kriminala i zločina.”

Snaga koja je sposobna sputati osjećanja i usmjeriti ih pravom putu i sreći jeste razum. Snaga koja je u stanju uravnotežiti strastvene porive i emocionalne sklonosti i iskoristiti ih na prikladan način jeste razum.
Razum je čisti vodič koji čovjeka sprječava da ispoljava nedolične osjećaje. On je dobronamjerni čuvar koji priječi put ispoljavanju opasnih poticaja i pobuda i čuva čovjeka od pada u ponor grijeha i propasti. Sve u svemu, razum sprječava pobunu i neposluh osjećanja i ne dozvoljava čovjeku da se uprlja kaljužom kriminala i zločina.

Hazreti Ali, a.s., je rekao: “U duši čovjeka javljaju se misli, a razum sprječava i zabranjuje njhovu realizaciju.”

Bilježi se da je hazreti Ali, a.s., također rekao: “U srcima ljudi postoje loše misli, a razum je taj koji sprječava činjenje dijela na osnovu tih misli.”

“Poticaji na činjenje djela su emotivnog tipa. Čak ih ni Platon nije smatrao potpuno razumskim. Pored toga što imamo potrebu za osjećanjima, imamo potrebu i za logikom. Osjećanja su opasna ukoliko ne budu vođena razumom. Naprimjer, opasnost zavisti nije ništa manja od opasnosti epidemije kuge, zato jer se ljudi trude u uznemiravanju drugih ljudi više nego što nastoje pomoći sebi. Osvetoljubivost je slična zavisti i nepodudarna je sa zakonitostima života zato jer je u svojoj biti rušilačka i razarajuća.”

U zajednici u kojoj razum vlada nad osjećajima, gdje se osjećajna naklonost dozira i ispoljava uz nadzor razboritog razuma, tu je centar istinske sreće i uspjeha čovjeka i kolijevka pravde i sigurnosti. Ukratko, tamo je utopija, savršeni grad, gdje ljudi koriste najviši stepen blagodarne snage osjećanja u cilju ostvarenja materijalnih i duhovnih koristi. Oni su sigurni i zaštićeni u okrilju uputa i smjernica razuma, koji ih štiti od opasnosti koje im prijete.
Tamo gdje razum bude potčinjen prohtjevima, gdje strasti, puteni porivi i nagonske želje budu vladali ljudima, zajednica bude bespogovorno slijedila strasti i neispravne težnje, a glas razuma ne stigne nidokle, tamo će biti središte razvrata, nemorala i kriminala. Tamo je stjecište nesreće i nedaće, tamo nema ni pravde, ni pravednosti, ni istine, ni vrlina. U takvom okruženju život dostojan čovjeka i moralne vrijednosti nemaju svoje istinsko, stvarno značenje.

Hazreti Ali, a.s., je rekao : “Onaj čiji razum nadvlada njegove strasti postići će spas i sreću, a onaj čije strasti nadvladaju njegov razum bit će osramoćen.”