Rasprava Aiše i Hafse sa Osmanom o Poslanikovom nasljedstvu

Rasprava Aiše i Hafse sa Osmanom o Poslanikovom nasljedstvu

Ibn Šazan je u knjizi El-Ideh rekao: “Šerik ibn Abdullah je prenio da su Aiša i Hafsa došle kod Osmana kada je on smanjio iznos udjela majki vjernika[1] od onog što su dobivale za vrijeme Omera, pa su tražile od njega da im da onoliko koliko je Omer za njih odredio.

Osman je rekao: ‘Ne, tako mi Allaha, to za vas dvije neće biti kod mene!’

Pa su rekle: ‘Onda nam daj naš udio od nasljedstva Poslanika iz njegovih imanja!’

Osman je bio naslonjen, a Ali ibn Ebu Talib je sjedio kod njega, pa reče: ‘Danas će Fatima znati da sam joj ja amidžić, pa im se obratio riječima: ‘Zar niste vas dvije svjedočile kod Ebu Bekra i pridružile ste sebi beduina koji se čisti svojom mokraćom, Malika ibn Huvejrisu, pa ste svi zajedno svjedočili da je Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Mi skupina vjerovjesnika se ne nasljeđujemo, ono što ostavljamo iza sebe je sadaka, tako ste spriječile Fatimu od njenog nasljedstva i pogazili ste njeno pravo. Kako ćete vas dvije sad tražiti nasljedstvo Poslanika, s.a.v.a.? Ako ste svjedočile istinito, ja odobravam vaše svjedočenje protiv vas samih, a ako ste lažno svjedočile, pa nek je Božije prokletstvo i prokletstvo meleka i svih ljudi na svakog ko lažno svjedoči!’

One su rekle: ‘O maloumni strače, tako nam Allaha, Poslanik, s.a.v.a., je tebe poredio sa jevrejskim maloumnim starcem!’

A on im je citirao ajet koji je objavljen o njima dvijema: Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, ali su prema njima licemjerne bile – i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: “Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!”[2]

Tad su njih dvije izašle.[3]

[1] Ovo nije baš precizno. Omer je bio odredio za majke vjernika po 1000 dirhema, a Aiši je bio odredio 1200 dirhema pravdajući da je ona bila Poslanikova miljenica. Ustvari, ona je bila jedina majka vjernika koja je čvrsto podržavala partiju Ebu Bekra i Omera fetvama i ona je postala vjerski autoritet vlasti. Osman je Aiši ukinuo dodatnih 200 dirhema i to je bilo razloga neslaganja Aiše sa Osmanom i od tada je ona počela huškati ljude na ubistvo Osmana. Prema tome, Aiša i Hafsa nisu došle Osmanu radi prava majki vjernika, već radi Aišinog dodatka, a Hafsa je bila samo njen saveznik u svemu.

[2] Et-Tehrim, 10.

[3] El-Idah, Ibn Šazan, str. 139; El-Emali, Šejh Mufid, str. 125; Kešfu-l-gumme, sv. 1, str. 478.