Stihovi imama Husejna i oporuka sestrama i suprugama uoči Ašure

Stihovi imama Husejna i oporuka sestrama i suprugama uoči Ašure

Od imama Sedždžada, s.a., je preneseno da je rekao:

“Uoči ašure moj otac i nekoliko njegovih prijatelja su bili u šatoru. Dževn, Ebu Zerrov sluga je spremao Imamovu sablju, a moj otac je tiho recitovao ove stihove:

‘Dunjaluče, prijateljstvo tvoje jadno li je,

kada svako jutro ili predvečerje

prijatelje svoje ti u smrt nagoniš

i zamjenom nikakvom se ne zadovoljiš.

Doista, sve slijedi Uzvišenog ruku,

i svi smo putnici na ovome putu.’”

Imam Sedždžad nastavlja:

“Iz ovih stihova sam shvatio da moj otac nagovještava svoj šehadet i navrle su mi suze na oči, ali sam se suzdržao da ne zaplačem. Međutim, kada je moja tetka Zejneb, koja je bila pored moje postelje, čula ove stihove, čim su prijatelji izišli iz očevog šatora otišla je do njega i rekla: ‘Uh, teško meni, kamo sreće da sam umrla i da nisam dočela ovakav dan. O, spomenu mojih predaka, utočištu mojih ostataka, kao da sam danas izgubila sve svoje najdraže, jer mi je ovo oživjelo sjećanje na tragediju mog oca Alija, majke Zehre i brata Hasana.’ Moj otac je tješio hazreti Zejneb i oporučio joj strpljivost i suzdržljivost: ‘Sestro moja, tješi se Božijom utjehom. Budi strpljiva. Znaj da svi ljudi umiru i oni koji su na nebesima neće ostati živi. Sve što postoji nestat će, osim Svevišnjeg Allaha čijom moći je stvoren Ovaj svijet, svi ljudi će biti proživljeni i On je Jedini Bog. Moj otac, majka, brat Hasan, svi su bili bolji od mene i otišli su na Drugi svijet. Ja, oni i svi muslimani trebamo slijediti Allahovog Poslanika koji je otišao u Vječni svijet.’ Potom je rekao: ‘Sestro, Umm Kulsum, Fatima, Rabab, nemojte cijepati vaše okovratnike po mojoj smrti, nemojte grebati lica i nemojte izgovarati ono što vama ne dolikuje.’”