Tuga i briga

Tuga i briga

Strepnja i briga za budućnost, sjeta i tugovanje zbog prošlosti neke su od prepreka koje su, ukoliko se ugnijezde u duši čovjeka, u stanju poremetiti ravnotežu i uništiti odlučnost čineći čovjeka izgubljenim i bespomoćnom. Briga za budućnost i tugovanje zbog prošlosti brane su na putu ljudske sreće. Ove dvije psihološke prepreke ne dozvoljavaju ljudima da ispravno iskoriste postojeću priliku i mogućnosti koje trenutno posjeduju te na taj način pripreme teren za pobjedu i uspjeh u svome životu.

Tuga i briga poput termita razaraju korijen nade i volje duboko u čovjeku, čineći ljude tako nesigurnim i beznadežnim da su potpuno bez volje za bilo kakav pokret i nastojanje, a ponekad su nespremni čak i da izvrše preuzete obaveze. Nažalost, većinu ljudi, kako žena tako i muškaraca, starih i mladih, u svim segmentima pojedinačnog i društvenog života, zahvatila je ova psihička bolest i većina ih neprestano pati od nesnosne boli koju im nanose tuga i briga. Zbog toga oni uzaludno i nepovratno gube mnoge vrijedne prilike, nakon čega izgaraju u vatrenom plamenu tugovanja i kajanja koji su sami potpalili.
Na primjer, kada jedan student zbog nemara u učenju padne na ispitu, on obnavlja taj predmet. To znači da mu se daje prilika da sljedećih nekoliko mjeseci iskoristi učeći i trudeći se da stekne znanje kako bi nadoknadio propušteno i ponovo izašao na ispit. Taj rok koji mu je dat, za njega je veoma vrijedna i značajna prilika. Ako iskoristi taj period kako treba i svu svoju energiju usmjeri na učenje i istraživanje, sljedeći ispit će sigurno s uspjehom položiti i pridružiti se skupini studenata koji su ga položili. Kao rezultat tog zalaganja i truda on će upisati narednu godinu i nastaviti svoje školovanje.
Da bi se ostvarila ova prilika i iskoristio ovaj rok, potrebno je da duša mladog studenta bude smirena i slobodna, kako bi se mogla staloženo i s potpunom pažnjom usredotočiti na učenje i uspješno savladati i naučiti predmet koji obnavlja.
Nažalost, veliki broj mladih u ovakvim situacijama, zbog žaljenja za prošćošću ili brige za budućnošću, padaju u stanja tjeskobe i rasijanosti. Ponekad se prisjećaju prošlosti, tuguju i jadaju se: Zašto prošle godine nisam dobro učio? Zašto sam ljenčario i u nemaru i apatiji proveo svoj život? Ponekad razmišljaju o svojoj nejasnoj i mračnoj budućnosti, gubeći se u tome. Postaju uznemireni i zabrinuti. Padaju u depresiju i nesanicu, sami sebi govoreći: Ako ne položim obnovljeni predmet, ako ne budem znao odgovore na ispitna pitanja, bit ću osramoćen i ponižen, moguće je da me izbace iz škole i da mi u potpunosti bude uskraćena mogućnost da se obrazujem, pa ću zbog toga zauvijek biti nesretan i osramoćen!

Ove dvije opasne misli, ove dvije velike prepreke stvaraju tako snažan psihički pritisak na dušu mladih, okupiraju ih i onemogućavaju aktivno učenje tako da mladi gube svaku volju i želju za njim. Oni otvaraju knjigu i stavljaju je ispred sebe, ali raspršene misli, rastresenost i neraspoloženje čine ih nemoćnim i bezvoljnim tako da iz knjige nisu u stanju ništa shvatiti. vrijeme im prolazi u kajanju zbog prošlosti i brizi za budućnost i bez ikakva rezultata izmiče vrijedna prilika za pripremanje ponovljenog ispita, tako da su primorani obnoviti godinu. Nažalost, po okončanju školske godine i prolaskom popravnog ispitnog roka njihovo duševno stanje se ne poboljšava i ne prestaju psihički pritisci koji ih muče. I sljedeće godine okolnosti ostaju iste. Tuga zbog prošlosti i strah od budućnosti, rastresenost i briga obuzimaju njihovo biće i moguće je da se sljedeće godine ta duševna tjeskoba, nelagoda i zabrinutost poveća, a nepodnošljivi i mukotrpni pritisci postanu još snažniji.
Liječenje ove dvije duševne bolesti moguće je isključivo ispravnim preispitivanjem i unošenjem spokojstva u duše mladih ljudi. Mladi koji pate od ove vrste poremećaja moraju vlastitim zalaganjem i trudom iz svojih srca odstraniti misli o prošlosti i budućnosti i zaboraviti ta dva nepoželjna i uzmeniravajuća sjećanja.
U vezi s prošlošću moraju sa sobom razriješiti jednu stvar, a to je da je naša prošlost, ma kakva ona bila, prošla i više se neće vratiti. Od tugovanja zbog prošlosti ne samo da nemamo nikakve koristi, nego naprotiv, imamo samo štetu. Dio dragocjenog vremena koje nam stoji na raspolaganju gubimo u nepovrat. Pored toga, ovo uznemirava našu misao, čini je rastrojenom i rastresenom i, još važnije od toga, u današnjici nas sprječava u korisnom djelovanju, izvoru naše pobjede i uspjeha u našoj skoroj sutrašnjici.

Imam Ali, a.s., je rekao: “Ne spajaj svoje srce s tugovanjem zbog prošlosti, jer će te odvraćati od spremanja za ono što ti dolazi.”

Što se tiče brige za budućnost, mladi moraju tačno odrediti načine svoga djelovanja te izbrisati iz duše brigu i uzmemirenost. Moraju znati da budućnost svakog čovjeka zavisi od njegove trenutne situacije. Ako danas budemo ispravno izvršavali svoje obaveze i iskoristili prilike koje imamo, naša budućnost će biti lijepa i svijetla. Suprotno tome, ukoliko ne iskoristimo dragocjenu priliku i sa strahom i brigom u srcu budemo trošili dragocjeno vrijeme, u budućnosti ćemo zasigurno biti nesretni i neuspješni.

Imam Ali, a.s., je rekao: “Ne opterećuj postojeće danas brigom za budućnost koja još nije došla.”

Nažalost, veliki broj mladih, ali i starijih ljudi, uopće se ne osvrće na svoje trenutno stanje i ne primjećuju vrijednost svoga života kao temeljne mogućnosti i izvora sreće i uspjeha. Ponekad ljudi razmišljaju o maglovitoj i tamnoj budućnosti, stvarajući u svojim mislima strašne i užasne predstave i viđenja. Takvim rušilačkim i pogubnim predstavama oni naprosto kradu iz svojih duša smiraj i spokoj. Svojim maštarijama i obmanama zagorčavaju slast trenutnog života i čine ga nepodnošljivim.
Ponekad, zbog neznanja okreću lice prošlosti i promatraju s tugom i sjetom puteve kojima su prošli proteklih nekoliko godina. Njihova sjetna i turobna sjećanja na prošle dane i događaje poput hladnog zimskog vjetra okivaju u led njihove želje, brišući svaku gorljivost i radost iz njihovih srca i gaseći plam ljubavi i nade u njihovim dušama. Postaju tako beznadežni i očajni da nisu u stanju načiniti ni jedan korak, ni jedan pokret, dok pored njih jedna po jedna prolaze zlatne prilike njihova života.