Ustrajnost u dovi u teškoći i u blagostanju

Share

U islamskim tekstovima snažno su potvrđene ustrajnost u dovi u teškoći i u blagostanju te činjenje dove u blagostanju čak i prije negoli u teškoći.

Od Božijeg poslanika, s.a.v.a., bilježi se sljedeće:

“Upoznaj se s Allahom u vrijeme blagostanja, On će za tebe znati u vrijeme teškoće!”[1]

Od Ebu Abdullaha Sadika, a.s., prenosi se da je rekao:

“Ko s dovom prethodno istupi, bit će mu uslišana kad se nevolja spusti. Bit će rečeno: ‘Poznat glas!’, te neće biti zastrt od Nebesa, a ko ne bude prethodio u dovi, neće mu biti uslišano kad se nevolja spusti, a meleci će reći: ‘Ovaj nam glas nije poznat!’”[2]

Od Ebu Abdullaha Sadika, a.s., prenosi se da je rekao: “Uistinu dova u vrijeme blagostanja priskrbljuje ispunjenje potreba u vrijeme nevolje.”[3]

Od njega, a.s., prenosi se i ovo: “Ko potajno želi da mu se Allah odazove u teškoćama, neka mnogo čini dovu dok je u blagostanju!”[4]

Prenosi se, također, i ovo:

“Moj djed (Božiji poslanik) običavao je reći: ‘Požurite s dovom, jer ako je čovjek od onih koji često čine dovu, pa ga zadesi kakva nevolja, a on počne dovu činiti, kaže se: Poznat glas!, a ako nije od onih koji često dovu upućuju, a zadesi ga nevolja i on tad počne učiti dovu, kaže se: Gdje si do danas bio?!’”[5]

Ovi tekstovi usredsređuju se na jedno jasno i poučno značenje. Dova je predano obraćanje Allahu, a najprodornija dova i najbliža odazivu jeste ona u kojoj je predanost u obraćanju Allahu najveća.

I kad se čovjek predano obrati i kad srce posveti i svim svojim bićem usmjeri se Allahu, tad između dove i odgovora ne postoji koprena, pa u kojoj mjeri oslabi predanost, u istoj mjeri oslabi i odgovor. Predano obraćanje Allahu i činjenje srca prisutnim pred Njim čovjek postiže učestalim učenjem dove.

Ovakvo šta postiže se čestim učenjem dove, te je i ovdje slučaj kao i sa svakim drugim poslom u životu čovjeka. Ukoliko čovjek učestalo uči dove, utoliko je mogućnost predanog obraćanja Allahu veća, a srce mu se više preda posvećivanju Allahu.

Kad ga kao takvog iznenadi nevolja, i on se Allahu obrati, srce mu se pokori u predanom obraćanju i u posvećenju Allahu brzo i lahko. Takva dova blizu je uslišanosti. Tog dana neće biti ničeg između njega i Božijeg odaziva.

Bilježi se od Fadla ibn Abbasa da je rekao: “Rekao mi je Božiji poslanik, s.a.v.a.: ‘Pazi na Allaha, pazit će i On na tebe! Pazi na Allaha, naći ćeš Ga pred sobom. Znaj za Allaha u blagostanju, znat će i On za tebe u teškoći!’”[6]

Ali ibn Husejn, a.s., običavao je reći: “Nisam vidio ništa bolje od činjenja dove unaprijed, jer čovjeku neće doći odaziv svakog časa!”[7]

Od Ebu Zerra, r.a., prenosi se da je rekao: “Božiji poslanik, s.a.v.a., rekao je: ‘Ebu Zerre, znaj za Allaha u blagostanju, znat će i On za tebe u teškoći. Kad išćeš, išti od Allaha, a kad pomoć tražiš, traži je od Allaha!’”[8]

Bilježi se da je Ebu Džafer, a.s., običavao reći: “Vjernikova dova u blagostanju trebala bi biti ista kao i ona u poteškoći, a ne takva da kad mu bude dato što je tražio, on prestane s činjenjem dove. Neka vam ne dosadi dova, jer ona kod Allaha ima velik značaj!”[9]

[1] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1097.

[2] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1096.

[3] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1096, hadis 8665.

[4] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1096, hadis 8660.

[5] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4. str. 1096, hadis 8667.

[6] Men la jahduruhu-l-fakih, sv. 2, str. 358.

[7] Mufidov Iršad, str. 277.

[8] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1098; ‘Uddetu-d-da‘i od Ibn Fahda el-Hillija, str. 127.

[9] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1111, hadis 8729.

  • 8 Marta, 2019