Vjerska nadahnuća
Vjerska nadahnuća
Uticaj vjerskih nadahnuća u čovjeku dublji je od filozofskih misli. U minulim civilizacijama upravo je vjera oblikovala osnovu i temelj kako individualnog tako i društvenog života. Evropsko tlo i sada je pokriveno ostacima hramova koje su podigli nekadašnji naraštaji. Međutim, danas gotovo da niko ne razumije njihovo značenje. Pa ipak, izvršavanje vjerskih obaveza u savremenom dobu ostalo je jedno od neophodnih duhovnih djela određenih osoba i ponovo se očituje kod osoba na višoj kulturološkoj razini.
Vjerske, kao i moralne djelatnosti, imaju raznolike aspekte, koji na osnovnoj razini – u vidu neodređenih i nejasnih nadahnuća – vuku čovjeka ka nekoj većoj snazi koja nadilazi materijalna i misaona očitovanja našeg svijeta, što prerasta u tiho obožavanje i potragu za apsolutnom Ljepotom.
Ona ljepota i krasota koja je krajnji gnostikov cilj, ne pojavljuje se ni u kakvom posebnom obliku, nikakvim posebnim jezikom se ne može opisati i skrivena je u središtu stvari našeg pojavnog svijeta. Pokrenuti se ka pročišćenju duše odveć je težak zadatak, zato je malo osoba koje imaju motiva otisnuti se na ovaj put. Onaj ko se pak otisne na ovaj opasni i teški put mora se osloboditi sam sebe (svog ega) i odreći ovosvjetskih stvari, a zatim, u tami mrkle noći, dok plače zbog nemoći i posrtaja, tražiti Božiju dobrotu. Na ovaj način on stiže do slobode duše i dova za njega postaje duhovno putovanje – jedino što kasnije ne može opisati ono što vidi.[1]
[1] Ensane našenahte, str. 128.
