Vrline Ehli-bejta u riječima Imama Sedžada

Imam Sedžad, mir s njim, u svojim riječima ukazao je na stvari koje mogu dati prednost jednom čovjeku nad drugim ili jednom narodu nad drugim i razjasnio da Muhammedova porodica ima prednost nad drugima. Ove prednosti ne mogu im se oduzeti, a drugi im u tome nisu ravni.

Bog je njima dao prednost nad ostalim i odabrao ih da upućuju, podučavaju i odgajaju muslimane. Ali ibn Husejn, mir s njim, rekao je sasvim smjelo:

O ljudi, Bog je nama podario šest stvari, a naša prednost nad drugima temelji se na sedam stvari. Dato nam je znanje, što je osnovni uvjet prednosti jedne osobe nad drugom ili jednog naroda nad drugim. Data nam je blagost koja nam mnogo koristi na putu odgajanja ljudi; darežljivost, što je odlika muslimanskih predvodnika, u našoj je naravi. Našoj porodici data je rječitost, tj. lijepo izražavanje i govorništvo, koje je veoma potrebno u kazivanju propisa, upućivanju ljudi, naređivanju dobra, odvraćanju od zla, rasvjetljavanju misli kod ljudi, njihovu podsticanju na džihad, požrtvovanost i nesebičnost. Nama je data hrabrost, tj. neustrašivost i odvažnost na kojima se temelji predvodništvo. Data nam je srčana ljubav i naklonost vjernika, a to je tajna upravljanja i vladanja. To znači da se silom i prisiljavanjem ne može steći naklonost ljudi i učiniti ih svojim pristalicama.

Imam Sedžad ovim želi reći: “O Jezide! Bog je htio da vjernici vole nas i to se ne može ničim spriječiti. Ništa se ne može učiniti da ljudi vole druge, a nas mrze.”

Potom je Imam Sedžad, mir s njim, rekao:

“Dao nam je prednost nad drugima time što je od nas odabrani vjerovjesnik Muhammed, od nas je iskreni (Ali), od nas je Tajjar (Džafer ibn Ebu Talib), od nas je lav Božiji i lav Njegova Poslanika (Hamza), od nas su dva predvodnika ovoga ummeta (Hasan i Husejn). Ja sam sin Mekke i Medine, ja sam sin Zemzema i Safe, ja sam sin onoga ko je ogrtačem nosio kamen (Muhammed, a. s.).”

Dakle, naša prednost nad ostalima, ma ko da je u pitanju, temelji se na ovih sedam stvari: Božiji poslanik Muhammed od nas je, njegov nasljednik Ali ibn Ebi Talib jeste od nas, Hamza ibn Abdul-Mutalib, lav Božiji i lav Božijeg poslanika jeste od nas, Džafer ibn Ebi Talib, ta nebeska ptica, jeste od nas, dva predvodnika ovog ummeta, Hasan i Husejn, jesu od nas, Ehli-bejta. Ja sam sin Mekke i Medine, ja sam sin Zemzema i Safe, ja sam sin onoga ko je ogrtačem nosio kamen.

Potom je Imam Sedžad, mir s njim, nagovještavajući budućnost islama i stanje vlasti, rekao: “Znajte da je Mehdi ovog ummeta”, tj. dvanaesti Imam od nas. Sada kada je tako, Jezid treba prvo otići i ove odlike, ako je moguće, oduzeti od nas Ehli-bejta, i pripisati ih sebi, ili drugim riječima, treba, ako može, iskriviti historiju da mu se da ono što pripada nama, da se previde njegove osramoćenosti i loš glas. Treba zamijeniti lica. Ako je Jezid u stanju to uraditi, onda se može s nama takmičiti. U suprotnom, sve do onoga dana dokada u našim rukama bude ono čime se islam diči i ponosi i dok od nas budu ljudi iz Hašimove porodice poput Ebu Taliba, njegova brata Hamze, njegovih sinova Alija i Džafera, Alijevih sinova Hasana i Husejna, mir s njima, očitovat će se u historiji kao najiskrenije sluge vjere Božije. Važnije od svega jeste to što je Božiji poslanik iz Hašimove porodice.

Kako je moguće učiniti nas neznanim, oblatiti nas, naše pravo dati drugima, a srca koja su okrenuta nama okrenuti prema drugima. Potom se Imam predstavio prisutnima. To je otišlo toliko daleko da su bili primorani prekinuti Imama Sedžad. S tom namjerom naredili su mujezinu da uči ezan. Imam, pored toga što je bio primoran, ušutio je i iz poštovanja prema svetom Božijem imenu sve dok mu se nije ukazala druga prilika i on ju je na najbolji način iskoristio. Nakon što je mujezin rekao:

“Svjedočim da je Muhammed Božiji poslanik,” skinuo je svoju turban s glave i rekao:

“O mujezine, tako ti prava tog Poslanika kojeg si sada spomenuo, ušuti.”

Potom se okrenuo prema Jezidu i rekao: “Da li je ovaj cijenjeni i plemeniti Poslanik tvoj ili je moj djed? Ako kažeš da je tvoj, svi znaju da lažeš, ali ako kažeš da je moj, pa zašto si ubio mog oca, opljačkao njegov imetak i porobio njegove žene i djecu.” Potom je rukama rastrgao okovratnik i nastavio govoriti sve dok ljudi nisu bilo potpuno potreseni njegovim riječima i na kraju se razišli smeteni.