Zbilje koje se ne mogu opisati 

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj II
Share

Zbilje koje se ne mogu opisati 

U životu učenjaka, junaka i čistih ljudi nalazi se jedna neiscrpna riznica duhovne energije. Ovi ljudi su uzdignutih glava i poput planina u ravnici koje nam pokazuju dokle možemo da se uzdignemo i koliko je uzvišen cilj kojem teži priroda ljudske svijesti. Samo ovakvi ljudi mogu osigurati potrebnu duhovnu hranu za naš unutrašnji život.

U ljudskoj psihi postoje činioci koji nisu spoznati kao što je poznat razum, te osjećaj moralnosti i vrlina. Ovi činioci, koji se ne mogu opisati riječima, sastoje se iz iluminacije, nagonskih privlačenja, a ponekad i nadosjetilnog shvatanja zbilja. Iz ovoga moćnog duhovnog izvora energiju crpe i pojedinci i narod. Ova neopisiva duhovna energija se ne može pronaći kod naroda koji sve stvari želi podvrgnuti jasnim i definisanim formulama. Ovakvo šta vrijedi za Francusku, zato što je Francuz odbacio sve što nije racionalno pojmljivo i zaboravio pojave koje riječi ne mogu opisati. Osobe koje žele ići do krajnjeg, uzvišenog ljudskog cilja moraju ostaviti postrani intelektualnu oholost, kao i zabludu o nadmoćnoj snazi misli i neograničenoj snazi logike, i u sebi moraju osnažiti osjetilo ljepote i osjetilo vjere. Ljubav prema ljepoti i ljubav prema Stvoritelju ne mogu se steći kao matematičko znanje. Osjetilo ljepote može se steći samo posredstvom duha ljepote. Ljubav uzdiže ljepotu svojih odabranika, jer našu dušu vodi ka odvažnosti i oslobođenosti te do bezgranične ljepote Uzvišenog Boga. Samo na krilima spoznaje ljudska duša može okončati svoje uzdizanje.[1]

Islam u podučavanju zajednice obraća pažnju na sve razumske i emocionalne vidove čovjeka. Islam, s jedne strane, ljude poziva promišljanju i umovanju, nauci i logici, a s druge strane, poziva pročišćenju duše i njenom uzdizanju u visoka duhovna područja. Islamska vjera je prepuna racionalnih i mjerljivih pitanja. Ali se islam ne svodi u cijelosti na racionalna pitanja i naučno mjerljive činjenice. Duh islama je iznad razuma, iznad znanja i naučnih proračuna.

Vjerovanje u Boga, koje je osnova islama, postiže se prolaskom dvije razine:

  1. Razumska razina, tj. dokazivanje postojanja Boga,
  2. Nadrazumska razina, tj. vjerovanje u Boga.

Na prvoj stepenici Kur’an Časni se koristi snagom razuma i ljude podstiče na proučavanje začuđujućeg i preciznog uređenja svijeta stvaranja kako bi na taj način shvatili postojanje Boga, Mudrog i Sveznajućeg, te kako bi, posredstvom razumskog i naučnog istraživanja, čovjek priznao Njegovo postojanje. Međutim, stvarno vjerovanje u Boga nije samo u obraćanju pažnje na racionalne uzročno-posljedične odnose. Čovjek treba nadići ovaj naučni proračun i sa stepena razuma preći na stepen duše i dubokog duha, čime će suhoparno, racionalno zaključivanje i argumentaciju preinačiti u stanje žara i ushićenosti te ih pretvoriti u gorljivu ljubav prema Bogu, koja će prodrijeti u sve njegove pore. Prema tome, čovjek treba upotpuniti logiku argumenta sklonu proračunima i objašnjavanjima u svom nutarnjem biću i pretvoriti je u nemjerljivo vjerovanje i uvjerenost koja se ne može opisati.

Namaz je jedna od važnih islamskih obaveza i sastoji se od dva aspekta: razumskog i nadrazumskog. Ovaj razumski aspekt namaza sadrži odredbe koje su određene i odmjerene. Obredno kupanje (gusul), abdest, čišćenje zuba, ispiranje usta i nosa, sa stanovišta čistoće i higijene su poželjni činovi, pri čemu se podrazumijeva da voda, odjeća i mjesto namaza budu čisti i halal, da dijelovi namaza, sa stanovišta vanjske ispravnosti, budu valjani, da se džemat oblikuje na temelju učvršćivanja prijateljstva u društvu, da kijam, ruku, sedžde budu psihičke sugestije i sl, a sve ovo je sa racionalnog stanovišta mjerljivo. Međutim, duh namaza i njegova suština ne mogu se izmjeriti razumskim i naučnim proračunima. Duh namaza jeste uspostava duhovne veze sa svojim Gospodarom. Namaz je duhovno uzdizanje (miradž) vjernika, nutarnja čistota, činilac sigurnosti i smiraja psihe i duše. Namaz je najveće duhovno utočište skromnih i skrušenih klanjača. Stanje svijesti i uzdizanje klanjača ne mogu se razumom objelodaniti niti bilo kakvim naučnim prikazom predočiti. Nemjerljiva zbilja namaza je u tome da nutarnje biće klanjača bude potpuno pročišćeno od svake nečistote, čime se klanjač odvraća s puta griješenja.

Zaista namaz odvraća od razvrata i od svega što je ružno…[2]

Nemjerljiva snaga vjerovanja i neopisiva moć koja se pojavljuje u nutrini bića klanjača vjernika takva je da može sve pobunjeničke nagone ukrotiti i može klanjača udaljiti od svih jakih želja i prohtjeva te ga učiniti čistim i dobrim čovjekom. Nemjerljiva snaga vjere je ta koja vjernika i u samoći i među ljudima odvraća od zastranjenja i zaprljanja. Duhovna stanja ljudi čistog srca i onih koji doživljavaju nutarnja duhovna ushićenja noćnim obraćanjima Gospodaru, nemjerljiva su i neopisiva. Ona postaju izvorište najvećih duševnih promjena i duhovnih uzdignuća. Hrabrost, samokontrola, dobrota srca, dobrostivost, požrtvovanost – ukratko, svi moralni i ljudski kvaliteti stiču se u okrilju vjere i u zrakama svjetlosti duha.

 

[1] Rah va rasme zendegi, str. 101.

[2] El-‘Ankebut, 45.

  • 18 Juna, 2019