Odakle se javljaju ciljevi
Odakle se javljaju ciljevi
Već je kazano da je znanje najbolji čovjekov pomagač u dosezanju ciljeva i prelasku puteva koje je odabrao da pređe. Međutim, riječ je o nečemu drugom. Riječ je o tome da je čovjek, prije nego li upotrijebi oruđe, odredio cilj. Sredstva se stalno koriste da služe na putu ostvarenja ciljeva. Odakle se javljaju ciljevi?
Budući da je čovjek po svojoj prirodi životinja, a putem sticanja zasluga postaje čovjek, što znači da se njegove ljudske nadarenosti trebaju postepeno odgojiti u okrilju vjere, i budući da se po svojoj prirodi kreće ka sebičnim, materijalnim, individualnim, životinjskim, prirodnim ciljevima te sredstva koristi upravo na ovom putu, čovjeku je potrebna snaga koja neće biti njegovo sredstvo niti njegov cilj, već će ga kao sredstvo potaći u svom smjeru. Čovjeku treba snaga koja će iznutra u njemu stvoriti prasak i njegove skrivene nadarenosti dovesti u aktualno stanje. Potrebna mu je snaga koja će moći izazvati prevrat u njegovoj duši i dati mu novi smjer. Ovo je zadatak koji ne mogu obaviti nauka i otkrivanje zakona koji vladaju prirodom i čovjekom. Ovakvi učinci proizvod su smatranja nekih vrijednosti u čovjekovoj duši svetim i značajnim, a same te vrijednosti proizvod su niza uzvišenih sklonosti u čovjeku, koje su proizašle iz posebnog shvatanja i načina promišljanja o svijetu i čovjeku do kojih se ne može doći ni u laboratorijima niti dedukcijom i argumentacijom.
To su upravo ona shvatanja za koja ćemo u nastavku dati pojašnjenje, a koja su van dometa znanja.
Pregled prošlosti i sadašnjost pokazali su i pokazuju kakve je posljedice imalo međusobno odvajanje znanja i vjere. Tamo gdje je bilo vjere a nije bilo znanja, humana zalaganja pojedinaca korištena su za poslove koji nisu imale velike, a ponekad ni dobre plodove. Ponekad su bili izvor pristranosti, dogmatizma, a ponekad i pogubnih sukoba. Čovjekova prošlost je puna ovakvih primjera.
Tamo gdje je bilo znanja ali je ostalo prazno mjesto vjerovanja – kao u nekim zajednicama ovog vremena – sva znanstvena moć se koristi za samoljublje, samoobožavanje, gramzivost, težnju za nadmoći, izrabljivanje, despotizam, prevaru i obmanu.
Posljednja dva-tri stoljeća mogu se smatrati razdobljem obožavanja znanja i bijega od vjerovanja.
Mnogo naučnika je vjerovalo da će se sve čovjekove teškoće razriješiti pomoću znanja, ali je iskustvo dokazalo suprotno. Danas se više ne može naći naučnik koji će poricati čovjekovu potrebu za nekom vrstom vjerovanja, pa čak i da se radi o nereligioznom vjerovanju – koje je u svakom slučaju nešto što nadilazi znanje. Bertrand Russell, iako ima sklonosti ka materijalizmu, priznaje: “Posao čija svrha bude samo zarada, neće polučiti korisne plodove. Za takve plodove treba izabrati posao u kojem će biti skriveno ‘vjerovanje’ u nekog pojedinca, ili neku ideologiju, ili neki cilj.”[1]
Danas su materijalisti primorani da kažu: Mi smo sa filozofskog stanovišta materijalisti, a sa moralnog idealisti. Znači, teoretski smo materijalisti, a praktično idealisti i spiritualisti.[2] Kako je moguće da čovjek teoretski bude materijalista, a praktično spiritualista, pitanje je na koje sami materijalisti trebaju dati odgovor.
George Sarton[3], poznati svjetski naučnik i autor čuvene knjige Historija znanosti, u djelu Šest krila ovako iskazuje nedostatnost i nemoć znanja u izgradnji ljudskih odnosa i prijeku čovjekovu potrebu za snagom vjerovanja: “Nauka je na nekim poljima izuzetno i zapanjujuće uznapredovala, ali na drugim poljima, kao naprimjer po pitanju nacionalne i međunarodne politike koja je povezana sa međusobnim odnosima pojedinaca, još uvijek sebe izvrgavamo ruglu.”
George Sarton priznaje da vjerovanje koje je potrebno čovjeku jeste religijsko vjerovanje. On o čovjekovoj potrebi za trouglom “umjetnost, znanje i vjera” kaže sljedeće:
“Umjetnost pokazuje ljepotu i zbog toga je uzrok radosti života. Vjera donosi ljubav i ona je muzika života. Nauka se bavi istinom, ispravnošću i razumom. Ona uzrokuje inteligentnost čovjekove vrste. Nama trebaju sve tri navedene stvari: i umjetnost, i vjera, i znanje. Znanje je apsolutno potrebno za život, ali samo nikada nije dovoljno.”
[1] Supružništvo i moral.
[2] George Pulitzer: Uvodna načela filozofije.
[3] George Sarton, 1884, Gent, Belgija.
