Pritisak je njihova strategija, a pregovor taktika!

Pritisak je njihova strategija, a pregovor taktika!

Ajetullah Hamenei, lider islamske revolucije, je 29. 05. na susretu koji je trajao 3 sata sa hiljadama obrazovnih radnika, članova univerzitetskih naučnih timova, uz pohvale istinskom napretku fakulteta i naučnih centara, ukazao je da je ubrzani naučni napredak neophodan za stizanje Islamske Republike Iran do svoje kulminacije. Ukazujući na mudrost Irana nasuprot američkih prevara vođenih namjerom da promiču taktiku pregovora pod okriljem pritisaka, rekao je:

“Ovogodišnji Dan Kudsa, važniji je od svakog do sada, jer Amerika i neki njihovi sateliti sa “ugovorom stoljeća” teže k tome da se pitanje Palestine u svijetu zauvijek zaboravi, što im naravno neće uspjeti.”

Ukazujući da se trenutni uvjeti palestinskog pitanja razlikuju od prošlosti zbog očitog tona kojeg koristi Amerika i njeni sateliti s namjerom brisanja palestinskog pitanja, dodao je:

“Prema tome, ovogodišnji miting na Dan Kudsa je važniji jer predstavlja odbranu Palestinaca učešćem narodnih masa na terenu.”

Naglasio je: “Odbrana Palestine, nije samo islamsko pitanje, već, to je pitanje humanosti i savjesti, naravno za muslimane ima vjerski i šerijatski aspekt.”

Na početku svoga obraćanja ukazujući na istaknuto mjesto obrazovnih radnika, učenjaka, eksperata i stručnjaka, pohvalivši obraćanja nekolicine profesora i istraživača na ovom skupu rekavši da su zbilja korisna i dobra, rekao je: “Naučni zamah i napreci ostvareni na sveučilištima u posljednjoj deceniji su u pravom smislu te riječi impresivni i vrijedni, međutim struje potaknute iz inozemstva uz unutarnje produžene ruke, nastoje isti taj naučni pokret i napredak prikazati bezvrijednim i nebitnim, kako bi na taj način narod i omladinu učinili beznadežnim.”

Nagašavajući da je u pitanju organizirani pokret dodao je: “Jedan primjer ovog toka, jeste “Projekat 2040 za Iran” izrađen na Univerzitetu Stanford, čiji cilj je dovesti u pitanje naučni i univerzitetski napredak. Nažalost određeni broj unutar države vođeni izdajom i zlobom pridružili su se ovim nastojanjima.”

Pozivajući se na izvještaje međunarodnih centara za izradu rang listi u vezi sa promoviranjem statusa univerziteta u zemlji podsjetio je: “Iran trenutno ima 14 miliona diplomiranih studenata, dakle, više od 5% stanovništva zemlje su studenti, ove statistike su dokaz napretka na univerzitetima.”

Ukazujući na neke pokušaje da se iranska elita i profesori prikažu nepismenim rekao je: “Ukoliko su naši univerziteti, istraživači i profesori “plitki”, pa ko je u tom slučaju ostvario upečatljiv razvoj na poljima nanotehnologije, nuklearnih znanosti, 20 procentnog obogaćivanja uranija, matičnih ćelija?”

Dodao je: “Naučni napredak u zemlji je takav da su formalno apolitične ali u dubini duše itekako politične osobe priznale te napretke.”

Ukazujući na veliki broj univerzitetskih profesora koji su i revolucinarne i pobožne osobe dodao je: “Ovi profesori moraju unutar fakulteta pokretati tokove i kretanja.”

Kritikujući kulturno okruženje nekih univerziteta koje je dovelo do promjene u ponašanju u kulturi studenata rekao je: “Pobožni i revolucionarni profesori trebaju raditi na tome da se spomenuti mentalni i kulturni tokovi povrate u standardne okvire univerziteta.”

“Naravno to stvaranje tokova nema veze sa siguronosnim, vojnim i sličnim kapacitetima, već to je kulturni, intelektualni i humani posao.”

U drugom dijelu svoga izlaganja lider revolucije ukazujući na kontroverze stranih medija u vezi sa pregovorima, rekao je: “Kada kažu da se Iran mora vratiti na pregovarački sto, oni misle na pregovore sa Amerikom, jer mi nemamo problem sa drugim državama, i pregovaramo sa Evropljanima i drugima.”

Naglašavajući da je osnovna stvar u pregovorima da se prvo utvrdi tema o kojoj se pregovara, dodao je: “O nekim stvarima jednostavno se ne pregovara, temeljna i principjelna pitanja revolucije, poput odbrambene moći zemlje, ne mogu biti tema pregovora.”

Ukazujući da pregovori u nekim slučajevima znače saradnju i popuštanje, podsjetio je: “Teme poput odbrambenih pitanja, nisu za pregovore. Pregovarenje o ovim pitanjima bit će svedeno na dvije riječi. Suprotna strana će reći mi želimo to i to, a mi ćemo kazati: Ne! I to je to, gotova priča.”

Potvrđujući da Islamska Republika Iran sa Amerikom apsolutno neće pregovarati, rekao je: “Kao što je već kazano, odbijanje pregovora sa Amerikom je zbog toga što kao prvo nema nikakve koristi, a kao drugo ono je čak štetno.”

Objašnjavajući američko ponašanje za ostvarenje svojih agresivnih ciljeva spram država i vlada dodao je: “Amerikanci obično zarad stizanja do svojih ciljeva imaju jednu strategiju, jednu taktiku. Njihova strategija je pritisak s ciljem zamaranja suprotne strane, a zatim se pregovori koriste kao upotpunjavanje pritiska, kako bi na taj način stigli do onog što su naumili.”

Naglasio je: “Ovaj pregovor ustvari nije pregovor, već sredstvo za ubiranje plodova koji su nastali putem pritisaka. Sjesti za pregovarački sto sa Amerikom znači pretvoriti u gotovinu sve ono što je ostvarila putem pritisaka.”

Kao jedini način da se suprotstavi ovim trikovima lider revolucije je rekao to je korištenje poluge pritiska protiv Amerike, dodavši: “Ukoliko se poluge i alati pritiska budu koristili na ispravan način, američki pritisak će ili oslabiti ili biti zaustavljen, ali, ukoliko budemo prevareni američkim pozivom da stupimo u pregovore, i ne budemo iskoristili poluge pritiska, rezultat je ili posrnuće ili definitivni gubitak.”

Potvrđujući da Islamska Republika Iran spram američkih pritisaka u ruci ima potrebna sredstva za vršenje kontrapritisaka, rekao je: “Ova sredstva, nasuprot onoga što oni propagiraju, nisu vojna, naravno, ukoliko nekad zatrebaju, postoje i ta sredstva.”

Navodeći jedan primjer poluge pritiska koju koristi Islamska Republika ukazao je na posljednju izjavu Visokog vijeća za nacionalnu sigurnost o smanjenju nekih nuklearnih obaveza od strane Irana, istakavši: “Nedavna odluka Visokog vijeća za nacionalnu sigurnost, predstavlja ispravnu odluku jer, ukoliko se poluga pritiska blagovremeno ne iskoristi, suprotna strana, pošto uvidi da je to ništa ne košta i da od toga neće imati štete, nastavlja stvar opušteno bez ikakve žurbe, ali, ako se sredstvo za vršenje pritiska upotrijebi, počet će razmišljati o tome da se iznađe rješenje.”

Lider islamske revolucije, naučne i tehnološke kapacitete zemlje na nuklearnom polju ubraja u učinkovite poluge pritiska, nagrašavajući: “Uprkos visokim naučnim sposobnostima na nuklearnom polju, nipošto ne težimo za nuklearnim oružjem, jer na osnovu religijskog prava, vjere i šerijata, smatramo da je oružje za masovno uništenje, bilo da je riječ o atomskom ili hemijskom, haram, dakle strogo zabranjeno.”

“Smatramo pogrešnim, nelogičnim i neracionalnim čak i proizvodnju oružja za masovno uništenje koje će biti korišteno striktno za držanje u hangarima, jer na taj način država trpi ogromne materijalne troškove za nešto što je neupotrebljivo.”

“Prema tome, naš princip je takav da smo protiv oružja za masovno uništenje, ali imamo potrebu za nuklearnim obogaćivanjem, jer znamo da je to potreba naše zemlje u budućnosti, i ukoliko još danas ne povećemo svoje kapacitete na tom polju, za deset godina morat ćemo početi od nule.”

Ajetullah Hamenei poluge za vršenje pritiska koje su u ruci Islamske Republike Irana smatra sredstvima zaustavljanja suprotne strane, rekavši: “Srećom, danas se svi zvaničnici zemlje počev od izvršnih zvaničnika pa do diplomata i političara slažu s tim da s Amerikom ne treba stupati u pregovore, i da je to nešto što se ni u kojem slučaju ne preporučuje.”

Dodao je: “Prethodna američka vlada nije imala suštinske razlike u ponašanju sa aktuelnom vladom, da, formalno gledajući bilo je razlike, ali sadržaj je isti.”

Naglasio je da Islamska Republika Iran nipošto neće nasjesti na američke trikove na terenu pregovora, dodavši: “Poluga pritiska koja je sada upotrebljena, je posljednja odluka Visokog vijeća za nacionalnu sigurnost, ali neće se na tome stati, u sljedećoj fazi, ukoliko bude bilo potrebe za tim, koristit ćemo druge poluge za vršenje pritiska.”