Jezid namjerava ubiti Husejna, a.s., na hadždžu

Jezid namjerava ubiti Husejna, a.s., na hadždžu

Imam Husejn je u mjesecu ša'banu, ramazanu, ševvalu, zil-ka'deu i početkom zil-hidždžea boravio u Mekki. Tamo je primio i vijest^[1] da je vlast poslala osobe koje će izvršiti napad na njega u vrijeme obavljanja obreda hadždža.^[2] Na dan Arefata, dan prije velikog hadždža, bez obavljanja obreda^[3] napustio je Mekku krenuvši prema Iraku.^[4]

Dan prije odlaska, u govoru kojeg je održao, zatražio je od ostalih muslimana da mu se pridruže i s potpunom sviješću o ishodu svoga pokreta obznanio vrijeme polaska prema Iraku:

“… Hvala pripada Allahu i biva onako kako On želi, i nijedna snaga ne vlada osim Božije volje. Mir Njegov neka je na onog kojeg je On poslao. Smrt je, poput tragova ogrlica na vratovima djevojaka, neodvojiva od ljudi. Ja tako čeznem za susretom sa svojim precima kao što je Ja'kub čeznuo za Jusufom. Za mene je određeno gubilište na kojem ću se zaustaviti. Kao da svojim očima vidim kako zvijeri iz pustinja na zemlji između Navavisa^[5] i Kerbele komadaju dijelove moga tijela i pune svoje trbuhe i svoje prazne zavežljaje. Ne može se pobjeći od događaja koji su napisani perom sudbine. I mi smo zadovoljni onim čime je Bog zadovoljan. Strpit ćemo se pred Njegovim ispitom i nagrada strpljivih će nam biti darovana. Poslanik i dio njegovog tijela nikada se neće razdvojiti i bit će u vječnom Džennetu pored njega, jer su oni bili sredstvo radosti i svjetlo Poslanikovog oka, a i obećanje njegovo će se ostvariti preko njih. Znajte, ko god je od vas spreman da prolije krv srca svoga na našem putu i dušu pokloni na putu šehadeta i susreta s Bogom, neka krene s nama, jer ja ću sutra, ako Bog da, krenuti.”^[6]

Neke poznate ličnosti su zatražile od njega da odustane od tog putovanja, ali on je ustrajao u svojoj odluci i svakome dao prikladan odgovor. Jedna od ovih osoba je bio Abdullah ibn Zubejr, koji je, kako smo ranije već pisali, pobjegao iz Medine u Mekku. On je zatražio od imama Husejna da ostane u Mekki. Imam mu je odgovorio: “… Čuo sam od oca da je rekao:

‘U Mekki će biti jedan poglavar koji će obeščastiti svetost tog grada i ne želim da to budem ja. Tako mi Boga, ako samo jedan pedalj dalje od Mekke budem ubijen, bolje je nego unutar nje…’”^[7]

U drugoj predaji stoji da je imam Husejn rekao:

“Tako mi Boga, draže mi je da budem ubijen jedan pedalj dalje od zone Harema časnog nego pedalj bliže. Tako mi Boga, ako se sakrijem u rupu jednog od ovih gmizavaca, oni će me izvući da bi postigli svoj cilj^[8] i počinit će nasilje koje su činili jevreji subotom.”^[9]

 

---

[1]Te godine Jezid je odredio ‘Amra ibn Saida, namjesnika u Mekki, da predvodi hadždž, stavio mu je na raspolaganje veliki broj ljudi te naredio da koristeći gužvu na hadždžu uhapsi Husejna, a ako se to ne bude moglo izvesti, da izvrši atentat na njega. Vjerovatno se ‘Amr iznenadio kada je čuo da je Imam napustio Mekku pa je poslao grupu naoružanih ljudi da ga vrati. Došlo je do prepiranja, guranja i udaranja bičevima, ali ga nisu uspjeli vratiti. (Bihar, sv. 45, str. 99)

[2]Ibn Kesir, sv. 8, str. 166-167; Taberi, sv. 5, str. 386; Tarihu-l-Ja'kubi, sv. 2, str. 250; Et-Tebekatu-l-kubra, sv. 5, str. 386 i 387; I'lamu-l-verā’, str. 213.

[3]Imam Husejn je te godine bio obukao ihram za hadždž, ali kada je saznao za zavjeru protiv sebe, skinuo je ihram i umjesto hadždža obavio umru. (I'lamu-l-verā’, str. 230; El-Iršad, sv. 2, str. 67; Biharu-l-envar, sv. 44, str. 333)

[4]Ensabu-l-ešraf, sv. 3, str. 156; El–Bidajetu ven–nihaje, sv. 8, str. 152. U nekim izvorima se prenosi da je imam Husejn krenuo na dan tervije (uzimanje vode pri polasku na Minu), osmi dan zil-hidždže.

[5]Riječ ‘navus’ znači isklesan kamen za polaganje tijela umrlog. U rječnicima se spominje kao kršćansko groblje, a riječ ‘nevavis’ je množina od te riječi i vjerovatno se ukazuje na područje na sjevernoj strani Kerbele gdje su tada uglavnom živjeli kršćani.

[6]Bihar, sv. 44, str. 366; El-Gumme, sv. 2, str. 29; Luhuf, str. 60; Ahzan, str. 41.

[7]Ibn Kesir, sv. 8, str. 166-167; Taberi, sv. 5, str. 385; Kamil, sv. 4, str. 39; Es-Seva'iku-l-muhrike, str. 274.

[8]Jezidova vlast bi u svakom slučaju ubila imama Husejna. Mervan je u Medini savjetovao namjesnika da ga ubije. Traženje prisege je bilo samo izgovor. Time su pokušali lakše postići svoj cilj. Čak i da se pokorio, oni bi ga ubili, kako je Ibn Zijad pisao Omeru ibn Sa'du na Kerbeli: “… tražite od njega da dadne prisegu Jezidu, a ako se zaista pokori onda ćemo vidjeti šta ćemo s njim!” (Taberi, Ensabu-l-ešraf, El-Kamil…) Ubijanje važnih ličnosti od strane emevijske vlasti nije bilo nepoznato. Ubistvo imama Hasana, Hudžra ibn Adija i njegovih prijatelja, Amra ibn Humuk el-Huza'ija, Abdurrahmana ibn ebi Bekra, čak i najvjernijeg njihovog oficira, Abdurrahmana ibn Halid ibn Velida, samo su neki od takvih primjera.

[9]Taberi, sv. 5, str. 386; El-Kamil, sv. 4, str. 39.