Husejnu, a.s., stižu pozivi iz Kufe

Husejnu, a.s., stižu pozivi iz Kufe[1]

Vijest o dolasku imama Husejna u Mekku je stigla i do Kufe.^[2] Kufa je u to vrijeme bila jedna od važnijih gradova za muslimane. Ipak, ovaj tek osnovani grad u sebi je imao vrlo čudan sastav ljudi: naklonosti, zauzimanje stavova i privrženosti su im bili različiti i oprečni.

Budući da je Kufa bila središte Alijevog, a.s., petogodišnjeg hilafeta, veliki broj njegovih prijatelja i sljedbenika je živio u tom gradu. Većina ljudi ovoga grada Muavijinu smrt i Jezidovo preuzimanje vlasti smatrali su prilikom za ustanak protiv vladajućega stanja. Jedina osoba koja je bila dostojna vođstva i upućivanja ljudi po njihovom mišljenju bio je Husejn ibn Ali. Nekolicina njih je pisala hazreti Husejnu i tražila od njega da dođe u njihov grad i preuzme vođstvo nad njima. Kada se proširila ova vijest, i drugi su, ponukani ovim primjerom, u velikom broju uradili isto. On je bio u Mekki kada se bujica pisama tih ljudi izlila na njega.^[3]

“… i pisali smo: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Od Sulejmana ibn Sureda, Musejjeba ibn Nedžeba, Rifa'e ibn Šeddada, Habiba ibn Muzehhera i tvojih sljedbenika u Kufi, neka je selam na tebe… Zahvaljujemo Allahu koji je upropastio tvog nepravednog i osionog neprijatelja koji se bio popeo na vrat ummetu i silom vladao, uzurpirao njihova imanja, ubijao dobre, a ostavljao zločince… Mi sada nemamo vođu, zato nam dođi jer se nadamo da će nas Svevišnji Allah preko tebe okupiti na putu istine…’^[4]

I nakon dva dana poslali smo još pedeset i tri pisma i svako pismo potpisalo je nekoliko osoba:

‘U ime Allaha Milostivog Samilosnog… Za Husejna, od njegovih sljedbenika, vjernika iz Kufe, požuri, uistinu narod tebe čeka i nikog osim tebe ne želi za svog vođu. Požuri. Požuri. Neka je mir na tebe.’

Šebes ibn Rib'ij, Hadždžar ibn Ebdžer, Jezid ibn Haris, ‘Azreh ibn Kajs, Amr ibn Hadždžadž i Muhammed ibn Umejr et-Temimi su pisali:

‘… Uistinu, sva zemlja je pokrivena zelenilom, voće je sazrelo, potoci nabujali, ako želite doći, došli ste do vojske koja je spremna za borbu uz Vas. Selam.’”^[5]

Imam Husejn, poznavajući te ljude i imajući u vidu gorko iskustvo svoga oca s njima, nije pokazao posebno zanimanje za ovaj poziv.^[6] Međutim, broj pisama koji je u nekoliko dana dosegao broj od nekoliko hiljada^[7] postavio je pred njega vjersku odgovornost. Nemajući drugog izlaza, poslao je svog amidžića, Muslima ibn Akila,^[8] da razmotri situaciju u Kufi i zatražio od njega da mu napiše pismo ukoliko uvidi da je istinit i postojan poziv naroda Kufe.^[9] Osim toga, napisao je pismo upućeno ljudima koji su ga pozivali:

“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Od Husejna ibn Alija za grupu vjernika muslimana. Hani^[10] i Sa'id^[11] su mi prenijeli vaša pisma i njih dvojica su bili posljednji vaši izaslanici meni. Shvatio sam sve što ste govorili i navodili. Sažetak pisama svih vas je sljedeći: mi nemamo vođu, dođi nam, nadamo se da će nas Svevišnji Allah okupiti preko tebe na putu istine i upute. Ja sam vam poslao svog brata, amidžića i povjerljivu osobu iz svoje porodice, i naredio sam mu da mi piše o vašem stanju i stavovima. Ukoliko me on bude izvijestio o vašem jedinstvu i učešću vaših velikana i mudrih u onome što ste u vašim pismima i preko vaših izaslanika govorili, uskoro ću krenuti prema vama, ako Bog da. Života mi, osoba dostojna vođstva samo je ona čija su djela po Božijoj knjizi, postupanje po pravdi, privrženost istini i koja je uzde svoje duše učvrstila u okviru Božijeg htijenja. Selam vama.”^[12]

Muslim je otišao u Kufu i bio toplo dočekan od strane naroda. Hiljade ljudi mu je dalo prisegu i zavjetovalo se na vjernost.^[13] On je napisao pismo Imamu i izvijestio ga o istinitosti i postojanosti poziva naroda Kufe.^[14]

 

 

---

[1]Kufa je grad u iračkoj provinciji Nedžef, 10 km sjeverno od grada Nedžefa i 170 km južno od Bagdada. U 16. godini po hidžri (638. god.) je osnovan logorovanjem islamske vojske koja je vodila borbu protiv Perzije pod komandom Sa'da ibn ebi Vekkasa i poslije nekoliko godine ga je imam Ali iza-brao za glavni grad hilafeta.

[2]Taberi, sv. 5, str. 352; El-Kamil, sv. 4, str. 20; El–Futuh, sv. 5, str. 24; Mekatilu-t-Talibijjin, str. 100; Mektelu–l–Husejn (Harezmi), sv. 1, str. 101.

[3]El-Kamil, sv. 4, str. 21; Taberi, sv. 5, str. 354; Ensabu-l-ešraf, sv. 3, str. 159; El–Bidajetu ven–nihaje, sv. 8, str. 152.

[4]El–Futuh, sv. 5, str. 29; Ensabu-l-ešraf, sv. 3, str. 158; El-Kamil, sv. 4, str. 21; Taberi, sv. 5, str. 353; El–Imametu ves–sijase, sv. 2, str. 8.

[5]Taberi, sv. 5, str. 353; El–Ehbaru–t–tival, str. 230; El–Futuh, sv. 5, str. 30; El-Kamil, sv. 4, str. 21.

[6]Mektelu–l–Husejn (Harezmi), sv. 1, str. 102.

[7]El–Bidajetu ven–nihaje, sv. 8, str. 152.

[8]Muslim ibn Akil ibn ebi Talib el-Kureši el-Hašimi (…–60. h. / …–680. god.) učen, hrabar i plemenit. Bio je stanovnik Mekke. Imam Husejn ga je poslao u Kufu.

[9]Ensabu-l-ešraf, sv. 2, str. 78; El–Bidajetu ven–nihaje, sv. 8, str. 153; El–Ehbaru–t–tival, str. 231.

[10]Hani ibn Hani es-Sebi'i ebu Ishak

[11]Sa'id ibn Abdullah el-Hanefi

[12]Taberi, sv. 5, str. 354; El–Ehbaru–t–tival, str. 231; El–Futuh, sv. 5, str. 31; El-Kamil, sv. 4, str. 22; Mektelu–l–Husejn (Harezmi), sv. 1, str. 103.

[13]El–Bidajetu ven–nihaje, sv. 8, str. 153; Taberi, sv. 5, str. 375.

[14]Ensabu-l-ešraf, sv. 2, str. 86; El–Bidajetu ven–nihaje, sv. 8, str. 153.