Dževn, Ebu Zerrov sluga se bori
Dževn, Ebu Zerrov sluga se bori
Jedan od Imamovih prijatelja je bio i Dževn[1], Ebu Zerov sluga. On je bio crnac.
Imam mu je rekao:
“Ti si bio s nama da bi bio zdrav i siguran. Sada si slobodan. Idi i nemoj da se nađeš u našoj nedaći.”
On mu je odgovorio:
“O, sine Božijeg Poslanika! Je li uredu da ja sjedim za vašom sofrom u vrijeme ugodnosti, a da vas napustim u teškoćama? Tako mi Boga, miris tijela mi je neugodan, položaj moj nizak, a koža crna. Daj mi priliku da ulaskom u Džennet miris svoga tijela učinim prijatnim, položaj visokim, a boju kože svijetlom! Tako mi Boga, neću se odvojiti od vas sve dok se ova crna krv ne pomiješa s vašom.”[2]
Otišao je prema neprijateljskim vojnicima i pjevajući ratne pjesme napao ih te prema nekim predajama ubio 25 osoba. Na kraju je i sam pao na zemlju. Imam je došao do njega i proučio dovu:
“Bože, osvijetli njegovo lice, učini njegov miris ugodnim, proživi ga s Muhammedom i njegovom porodicom i uspostavi poznanstvo među njima.”[3]
Jedan dječak je istrčao iz šatora i zatražio dozvolu. Njegov otac je prije njega postao šehid. Majka mu je rekla:
“Sine moj, ustaj i idi u rat. Bori se na putu sina Božijeg Poslanika dok ne pogineš,”
i on je tako i uradio.
Imam je za njega rekao:
“Izuzetno je mlad, a i otac mu je šehid. Možda majka ne želi da ide u borbu”, a on je odmah odgovorio: “O, sine Božijeg Poslanika, majka mi je i naredila da izađem i da idem u rat.” Imam mu je onda dopustio, otišao je u rat i ovako otpjevao borbenu pjesmu:
Husejn je moj emir, najbolji od svih,
srce Poslanika veseli se s njim.
otac mu je Ali, a mati Fatima,
zar od njega znate za boljega sina?
Hrabro se borio i na kraju su ga ubili. Odmah su mu odsjekli glavu i bacili je daleko od tijela, prema šatorima. Majka je uzela njegovu glavu i rekla:
“Sine moj, svjetlo oka moga, radosti srca moga, kako si samo lijepo djelo uradio!”
Potom je njegovom glavom udarila jednog neprijateljskog vojnika i oborila ga. Iščupala je noseći stup šatora i krenula da napadne neprijatelja s ovim riječima:
“Među ženama sam starica – slabašna, mršava i klonula, a vas udaram jakim udarcem i branim časne Fatimine sinove.” Napala je dvojicu i ubila ih. Imam Husejn je naredio da je vrate u šator i proučio dovu za nju.[4]
[1]Za ime ovog plemenitog čovjeka u predajama stoje različite verzije: Dževn ibn Huvej, Džuvejn, Dževn ibn Hari i Huvej.
[2]Biharu-l-envar, sv. 45, str. 23; El-Luhuf, str. 109; Musiru-l-ahzan, str. 63.
[3]Biharu-l-envar, sv. 45, str. 23.
[4] Bihar, sv. 45, str. 27; El-Menakib, sv. 4, str. 104; El-Mektel, sv. 2, str. 41.