Peripetije uzimanja prisege za Jezidov hilafet

Peripetije uzimanja prisege za Jezidov hilafet

Muavija je zatražio od Zijada^[1], svog namjesnika u Basri, da narod tog područja da prisegu^[2] Jezidu da bude halifa.

On je u odgovoru napisao:

“… Jezid provodi dane igrajući se sa psima i majmunima. Oblači šarenu odjeću. Stalno je u opijenom stanju – pije vino i provodi vrijeme na igrankama. Ako budem tražio od ljudi da dadnu saglasnost, kakva će biti njihova reakcija? Među ljudima postoje ličnosti kao što je Husejn ibn Ali, Adullah ibn Abbas… Naredi mu da se par godina ponaša kao oni pa možda onda uspijemo prevariti ljude!”^[3]

Također bilježi:

“Muavija je postavio Jezida u vojsku koja je išla u borbu s Rimljanima. Jezid je izbjegao odlazak i dezertirao, a otac je odustao od njega. Na tom, ratom pogođenom području, među muslimanskim vojnicima pojavila se kuga. Jezid je u to vrijeme zajedno sa svojom suprugom Umm Kulsum boravio u Dejre Murran.^[4]

Kada je čuo tu vijest, ovako je spjevao stih:

Počinjući dan u Dejre Murranu,

s čašom u ruci i Umm Kulsom na otomanu,

nit marim nit brinem o njihovoj vojsci…”^[5]

Muavija je poslao Jezida na hadždž i na tom putovanju, dok je boravio u Medini, Jezid je upriličio sijelo na kojem se točilo vino. Abdullah ibn Abbas i Husejn ibn Ali su došli da se vide s njim i zatražili su dopuštenje za ulazak, na što je on odmah naredio da se ukloni sve vino sa stola. Rekli su mu da će Ibn Abbas prepoznati miris vina pa njemu nije dopustio da uđe, nego samo Husejnu ibn Aliju. Međutim, i imam Husejn je, čim je ušao, osjetio miris vina. Upitao je:

“O, sine Muavijin, kakav je ovo miris?” “Ovo je jedna vrsta mirisa kojeg prave za nas u Šamu”, odgovorio je Jezid. Potom je zatražio pehar s vinom i potegao gutljaj. Zatražio je pehar i za Husejna ibn Alija. Husejn je uznemiren rekao: “Ti pij, o…” ^[6]

Dok je išao na hadždž, Muavija je nastojao privoljeti ljude Mekke i Medine za Jezida. Ibn Omer^[7] mu je odgovorio:

“Da izaberemo osobu koja je stalno sa psima i majmunima, koja je neprestano u pripitom stanju i koja javno čini razvrat! Šta ćemo odgovoriti Bogu?”^[8] Ibn Zubejr^[9] je rekao: “Nije dozvoljeno pokoravanje nikome ako će se griješiti prema Gospodaru. Jezid je pogazio našu vjeru.”^[10]

Husejn ibn Ali je uzvratio sljedećim riječima:

“Govoriš kao da pričaš o nekoj nepoznatoj osobi i opisuješ nekog stranca, kao da znaš nešto posebno, a mi znamo da je Jezid sebe potpuno predstavio i pokazao. Jezid je dobar pomagač za igru sa psima i organizovanje utrka pasa, igranje s golubovima i sakupljanje služavki koje će mu pjevati, igrati… Odustani i nemoj se truditi da ostvariš taj cilj.”^[11]

“Jezid je bio prvi halifa koji je javno pio alkohol, imao grupu djevojaka i momaka za pjesmu i ples i koristio majmune i pse da bi zabavljao i nasmijavao ljude.”^[12]

“Za njegove vladavine u Mekki i Medini raširili su se ples i pjesma, a sredstva kojima su se kvarili ljudi su se množila. Ljudi su otvoreno i javno pili.”^[13]

“I Jezidovi namjesnici i ljudi iz njegovog okruženja također su ga slijedili u svojim djelima i ponašanjima.”^[14]

“On je imao majmuna po imenu Ebu Kajs, kojeg je mnogo volio. Za njega je imao posebno mjesto pored sebe. Davao mu je da pije vino, smijao se njegovim pokretima i uživao u tome. Nabavio mu je odjeću i kapu od skupe svile. Stavljao ga je na magarca čiji je samar bio svilen i sa njim bi se trkao…”^[15]

Na kraju, u jednoj takvoj utrci, u kojoj je tjerao majmuna da jaše što brže, majmun ga je ujeo i on je pao iz sedla. Slomio je vrat i to je bio uzrok halifine smrti.^[16]

---

[1]Zijad ibn Ebih (1–53. h. / 622–673. god.).

[2]Prisega – pristanak na pokornost koji se ozvaniči stavljanjem ruke (direktno ili indirektno) u ruku osobi koja je kandidat za položaj halife.

[3]Tarihu-l-Ja'kubi, sv. 2, str. 221.

[4]Manastir koji se nalazi u blizini Damaska na jednom uzvišenju. Velik je i sagrađen od gipsa s velikim, lijepim baščama uokolo. U njemu se čuvaju izuzetno lijepe ikone. (Mu'džemu-l-buldan, sv. 2, str. 533)

[5]Ensabu-l-ešraf, sv. 5, str. 290; Tarihu-l-Ja'kubi, sv. 2, str. 230.

[6]El-Kamil, sv. 4, str. 128.

[7]Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab (10. p. h. – 73. h. / 613–692. god.). Prenosilac je brojnih hadisa i posljednji je sahabija koji je preselio na ahiret u Mekki.

[8]Tarihu-l-Ja'kubi, sv. 2, str. 229.

[9]Abdullah ibn Zubejr ibn ‘Avam el-Kureši el-Esedi (1–73. h. / 622–692. god.) sin je poznatog sahabije Zubejra i sestrić Ummu-l-mu'minin, Aiše. U bici na kamili je imao ključnu ulogu da vodi Aišu prema Basri. 64. h., nakon Jezidove smrti, većina pokrajina je bila za to da se hilafet povjeri njemu. 73. godine po H. je u ratu s vojskom Abdulmelika ibn Mervana poginuo.

[10]Tarihu-l-Ja'kubi, sv. 2, str. 229.

[11]El-Futuh, sv. 4, str. 340.

[12]Ensabu-l-ešraf, sv. 5, str. 287.

[13]Murudž-z-zeheb, sv. 3, str. 68.

[14]Ibid

[15]Ensabu-l-ešraf, sv. 5, str. 288; Murudž-z-zeheb, sv. 3, str. 68.

[16]Ensabu-l-ešraf, sv. 5, str. 288; El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 8, str. 231.