Jezid pjeva o svome uvjerenju
Jezid pjeva o svome uvjerenju
Jezid sin Muavijin je volio pjesništvo, pa je čak i sam skladao stihove, u mnogima je opjevao vino, ples i pjesmu.[1]
Međutim, osim što je volio pjevati o vinu i plesu, on je kroz stih ukazivao i na svoju vjeru, dajući do znanja da je za njega islam ništa drugo do li izmišljotina…
U jednoj pjesmi pjeva:
Prijatelji mili, sa mnom vazda bili,
prepust’ te se pjesmi, slušajte glas mili.
Ne stajte sa pićem, pijte sa užićem,
do ludila tiha, šta će vam Fatiha?
melos dobrog zvuka, trzaj žice stare,
čine meni mučnim taj glas sa munare.
umjesto hurije – sjedim kraj furije.”[2]
U drugoj pjesmi kaže:
Ustaj sada, zvonkim glasom pjevaj,
ovaj mučni tajac od nas ti otjeraj.
Pjesmom kazuj priču Ebu Sufjanovu,
na Uhud me vodi, Hamzu gdje ubija,
vas dunjaluk time u crno zavija.
Priđi, vino toči, iz vinara šumskih,
uvijek su stari, običajem dobrim,
davali da s’ ljudi krijepe vinom modrim.
O Umm Humejra! Kad ja jednom umrem,
drugog traži sebi, nećemo se sresti,
kakve su to vijesti,
kakvo proživljenje, kakvo oživljenje,
kakvo sakupljanje?
Čisto praznovjerje, srca što zamara.
Ih, Muhammeda sresti volio bih,
sa vinom u ruci, što kosti napaja!”[3]
[1]Šezeratu-z-zeheb, sv. 6, str. 17.
[2]Tazkiretu-l-havās, str. 261.
[3]Tazkiretu-l-havās, str. 261.
