Mjerilo prednosti čovjeka

Mjerilo prednosti čovjeka (znanje i vjera)

Širok i obuhvatan pogled na svijet proizvod je združenog zalaganja koji je pohranjivan i razvijan tokom ljudske povijesti. Ovaj pogled, koji je podlijegao posebnim pravilima, zakonima i logici, nazvan je “naukom”.

Nauka u općem značenju, tj. zbir ljudskih razmišljanja o svijetu koji obuhvata i filozofiju, proizvod je združenog zalaganja ljudi, koje je poprimilo poseban logični poredak.

Čovjekove duhovne i uzvišene sklonosti proizvod su vjere i uvjerenja te njegove srčane vezanosti za zbilje na Ovome svijetu. Te zbilje su i nadindividualne, tj. općenite i sveobuhvatne, a i nadmaterijalne, tj. ne donose korist.

Ovakve vrste vjerovanja i srčanih vezanosti proizvod su nekih pogleda na svijet i spoznaja koje su čovjeku predočili Božiji poslanici ili filozofi koji su htjeli predočiti način promišljanja koji je ulijevao vjeru i budio ideale.

U svakom slučaju, onog trena kada uzvišene, duhovne i nadživotinjske sklonosti čovjeka pronađu ideološki i misaoni temelj, one se nazivaju “vjera”.

Prema tome, dolazimo do zaključka da osnovnu razliku između čovjeka i ostalih živih bića, koja je i mjerilo njegove “čovječnosti” – a čovječnost zavisi od nje – predstavljaju znanje i vjera.

Mnogo je toga rečeno o razlici između čovjeka i ostalih živih bića. Neki pojedinci poriču suštinsku razliku između njegove vrste i ostalih vrsta. Razliku između čovjeka i životinja u obaviještenosti i spoznajama smatraju razlikom u kvantitetu ili možda u kvalitetu, a ne suštinskom razlikom. Sve one zadivljenosti, važne i velike činjenice koje su snažno privukle pažnju velikih filozofa istoka i zapada u vezi sa pitanjem spoznaje kod čovjeka, nisu bile toliko predmetom pažnje ove skupine.

Ova skupina čovjeka u pogledu njegovih želja i ciljeva smatra životinjom u pravom smislu te riječi, bez i najmanje razlike. Hobbes, naprimjer, poznati engleski filozof ima ovakvo mišljenje o čovjeku.

Drugi pak smatraju da je razlika u čovjekovom posjedovanju duše. Znači, vjeruju da su samo ljudi bića koja posjeduju život. Ostale životinje niti imaju osjećaje, niti sklonosti, niti bol, niti užitak. Bezdušni su strojevi i samo sliče živim bićima. Jedino biće koje ima dušu je čovjek. Prema tome, njegova stvarna definicija jeste ta da je on biće koje ima dušu. Što je poznato Descartesovo mišljenje.

Sve ostale skupine naučnika koji čovjeka ne smatraju jedinim živim bićem u svijetu i prihvataju suštinske razlike između njega i ostalih živih bića, usmjerile su pažnju na jednu od odlika i prednosti čovjeka.

Zbog toga je čovjek određen različitim i raznolikim izrazima i definicijama kao što su: razumna životinja, tragalac za apsolutom, neograničeno biće, pobornik ideala, tragalac za vrijednostima, metafizička životinja, nezasitno biće, neodređeno biće, obavezno i odgovorno biće, vizionar, slobodno biće i biće sa pravom odabira, buntovnik, društveno biće, biće koje želi disciplinu, biće koje je sklono ljepoti, biće koje je sklono pravdi, biće sa dva lica, zaljubljenik, biće koje prihvata obavezu, posjednik savjesti, biće sa dvije ličnosti, kreativno biće, usamljenik, nestabilno biće, biće koje je odano svojim uvjerenjima, izumitelj sredstava, tragalac za uzvišenošću, biće koje stvara maštu, duhovnjak, kapija duhovnosti itd.

Jasno je da je svaka od ovih odlika na svom mjestu ispravna, ali ako želimo ponuditi ono što će obuhvatiti temeljne razlike, najbolje je spomenuti znanje i vjerovanje te reći da je čovjek životinja koja se posredstvom ove dvije odlike, dakle znanjem i vjerovanjem, ističe nad drugim živim bićima