Riječi imama Husejna prilikom šehadeta prijatelja
Riječi imama Husejna prilikom šehadeta prijatelja
Husejn ibn Ali je bodrio svoje prijatelje u posljednjim trenucima njihovog života i podsticao ih na putu šehadeta i žrtvovanja koji su odabrali. U različitim momentima, kada su bili na izdisaju ili kada su im tijela bila u krvi na poprištu borbe, on je dolazio do njihovih okrvavljenih i poluživih tijela i umilnim riječima i postupcima koji su ukazivali na savršenu Imamovu ljubav i milosrđe prema njima, nastojao da ih bodri i olakša im.
I svaka od ovih riječi i postupaka Fatiminog sina u tim osjetljivim momentima ostavljali su takav dubok utjecaj i toliko ih psihički jačali da je to nepojmljivo.
Međutim, ono što možemo razumjeti jest da svaka od tih rečenica i postupaka blista kao medalja časti na grudima tih heroja i na stranicama historije do Sudnjeg dana, a srca sljedbenika njihovog puta osvjetljava i vodi ih naprijed.
Na primjer, kada je Imam došao iznad glave prijatelja po imenu Vadah, turskog sluge, zagrlio se s njim i stavio mu ruke oko vrata tako da je ovaj znak ljubavi ostavio veliki utjecaj na slugu zbog čega se osjetio počašćenim rekavši:
“Ko je poput mene (ovako počašćen) da Poslanikov sin svoje lice prisloni uz njegovo?” i u tom momentu duša mu je napustila tijelo.[1]
Također je otišao iznad tijela svog sluge po imenu Muslim koji je bio na izdisaju i zagrlio ga. Muslim se tada osmijehnuo i napustio ovaj svijet.[2]
Po redoslijedu kojim su zabilježeni u historijskim izvorima navest ćemo samo onaj dio postupaka imama Husejna koji su popraćeni njegovim izrekama i govorima.
Prema predaji u Mektalu Avalim i Mektelu-l-Husejn, kada bi krenuli ka bojnom polju, svaki od prijatelja imama Husejna ovim riječima bi se pozdravio s njim:
“Es-selamu alejke, ja ibn Resulillah, (selam tebi, sine Allahovog Poslanika).”
Imam bi prvo odgovorio:
“Ve alejke selam ve nahnu halfek (selam tebi, i mi ćemo za tobom)”, a potom bi proučio časni ajet: Pa ih ima koji su poginuli, a i onih koji to očekuju, i nimalo se promijenili nisu. (El-Ahzab, 23)
Kao što smo ranije spomenuli, ponekad, nekim povodom ili zbog važnosti nekog detalja, Imam bi izrekao neku izreku ili rečenicu koja je pokazivala Imamovih osjećanja i samilosti. Navest ćemo nekoliko primjera: kada je Muslim ibn Avsedže[3] krvavog tijela pao na zemlju, još dok je bio živ, Husejn ibn Ali i Habib ibn Muzahher su došli kod njega.
Imam Husejn je sjeo pored njega i rekao:
“Neka ti se Allah smiluje, Muslime” pa potom proučio ajet: Pa ih ima koji su poginuli, a i onih koji to očekuju, i nimalo se promijenili nisu. [4]
رَحِمَكَ اللَّهُ، يَا مُسْلِمُ، مِنْهُمْ مَنْ قَضى نَحْبَهُ وَ مِنْهُمْ مَنْ يَنْتَظِرُ وَ ما بَدَّلُوا تَبْدِيلاً
Onda je Habib ibn Muzahher rekao Muslimu:
“Teška mi je tvoja pogibija. Obradovat ću te radosnom viješću da ćeš za koji tren ući u Džennet.”
Muslim mu je odgovorio:
“Neka tebe Svevišnji Allah nagradi najboljom nagradom.” Habib mu je rekao: “Da ne znam da ću nakon tebe otići na bojno polje, tražio bih da mi preporučiš šta želiš pa da to izvršim”, a Muslim mu je slabašnim glasom pokazujući na Husejna ibn Alija rekao: “Oporučujem ti da budeš ubijen pred njim.” Habib se složio: “Tako mi Allaha, radit ću po tvojoj preporuci.”
U toku ovog razgovora Muslim ibn Avsedže je predao svoju dušu Stvoritelju duša i pridružio se šehidima islama.
[1] Mektelu avalim, str. 9; Ibsaru-l-ajn, str. 85.
[2] Zahiretu-l-darejn, navedeno iz Mektelu Mukarrem, str. 301.
[3] Prema predaji Ibn Sa'da u Et-Tabekatu-l-kubra, Muslim ibn Avsedže je bio jedan od Poslanikovih ashaba, hrabar, Kufljanin. Bio je jedan od onih koji su pisali Husejnu ibn Aliju i pozvali ga u Kufu. On je nakon dolaska Ibn Zijada u Kufu i pogibije Muslima ibn Akila sa svojom porodicom, da bi pomogao imamu Husejnu, izašao iz Kufe i pridružio mu se te ostao pri svom pozivu i obećanju do zadnje kapi krvi.
[4] Tarihe Taberi, sv. 7, str. 343; El-Luhuf, str. 94.