Posljednji oproštaj

Autor: Muhammed Sadik Nedžmi
Izvor: Vječna poruka
Share

Posljednji oproštaj

Nije pretjerano reći da je posljednji oproštaj Husejna ibn Alija u danima Ašure bio najteži za njega, žene, Poslanikovu porodicu i imama Sedždžada, jer Poslanikove kćeri vide da se nakon šehadeta svih njihovih muškaraca, sada njihov jedini oslonac, Imam i poglavar, oprašta i ide na put odakle nema povratka. Šta da čine u ovoj nepreglednoj pustinji, bespomoćne i bez utočišta, kada njega ne bude? Kako da se odbrani od napada neprijatelja šaka žena i djece i kome da se požale o svom stanju?

One po posljednji put žele da se bar na nekoliko trenutaka okupe oko njega, uhvate se za njegove skute, zatraže pomoć od njega i požale mu se. S druge strane, opet, taj milostivi i ljubazni Imam, ta duša puna osjećanja i ljubavi, to utjelovljenje ponosa i dostojanstva posmatra grupu djece, čiji se plač i jadikovanje čuju glasno… sluša molbu sirotih djevojčica koje za spas od neprijatelja traže od njega sigurno mjesto i za spas od žeđi traže od njega samo gutljaj vode. On sebe vidi među skupinom ožalošćenih žena koje su od mnoštva tuge, žestine nevolja i veličine događaja zbunjene, šute i ne mogu ni progovoriti. Kakva može biti reakcija imama Husejna u takvom prizoru koji potresa i planine? I kako da on razgovara s ožalošćenim ženama i djevojčicama čija tuga i žalost paraju srca. Prikladno je da, pozivajući se na pouzdane izvore, ukažemo na govor imama Husejna, s.a., koji je prenesen u vezi s trenucima njegovog rastanka sa ženama i djecom.

On se po drugi put oprostio s rodbinom i članovima porodice. Pozvao ih je na strpljenje i naložio im da se prikladno obuku. Zatim je rekao da se pripreme za teške i tužne dane i da znaju da je Bog uz njih i da ih čuva te da će ih, u skoroj budućnosti, spasiti od njihovih neprijatelja te da će se za njih sve dobro završiti, a da će njihovi neprijatelji biti suočeni s mnogim mukama i problemima. S druge strane, nagovijestio im je da će ih zbog tegoba u kojim se nalaze Bog obasuti blagodatima. Zato im je rekao da se ne žale i da ne govore ono što će umanjiti njihovu vrijednost. [1]

ثُمَّ إِنَّهُ، عَلَيهِ السَّلامُ، وَدَّعَ عَيَالَهُ ثَانِياً وَ أَمَرَهُمْ بِالصَّبْرِ وَ لُبْسِ الأُزُرِ وَ قَالَ: اسْتَعِدُّوا لِلبَلَاءِ وَ اعْلَمُوا أَنَّ اللهَ، تَعَالَى، حَامِيكُم وَ حَافِظُكُم و سَيُنجِيكُمْ مِن شَرِّ الأَعْدَاءِ وَ يَجْعَلُ عَاقِبَةَ أَمْرِكُم إِلَى خَيرٍ وَ يُعَذِّبُ عَدُوَّكُمْ بِأَنْوَاعِ الْعَذَابِ وَ يُعَوِّضُكُم عَن هَذِهِ البَلِيَّةِ بِأَنْوَاعِ النِّعَمِ وَ الْكَرَامَةِ، فَلا تَشْكُوا وَ لا تَقُولُوا بِأَلسِنَتِكُم مَا يَنْقُصُ مِنْ قَدْرِكُمْ

Navedene rečenice Allame Medžlisi je naveo u nastavku predaje od imama Bakira, s.a., i najvjerovatnije je to nastavak te predaje i dio govora imama Bakira, s.a., a u slučaju da nije, onda je uzet iz neke druge predaje koja je po mišljenju rahmetli Allame Medžlisija bila pouzdana.[2]

Na osnovu toga rahmetli Mukarrem, koji je bio jedan od istaknutih istraživača i akademskih ličnosti, poznavalac historije i hadisa, uzimajući navedene rečenice iz knjige Džela'u-l-ujun, a sve ih je smatrao jednom predajom, kao pouzdane i vjerodostojno prenesene od Husejna ibn Alija, kaže:

“U ovom Husejnovom govoru istaknute su dvije važne stvari o ustanku Husejna ibn Alija, a koje niko od historičara i analitičara nije zapazio. Prva je to da je imam Husejn, s.a., želio objasniti ženama da na dugom putu, koji će morati preći sa svojim neprijateljima, neće biti ubijene i da će se svi zdravi vratiti svojim kućama, a druga je da njihova odjeća i pokrivači neće biti opljačkani. Rahmetli Mukarrem je za potvrdu ovoga što je zaključio iz govora imama Husejna, s.a., rekao: ‘Nakon što im je naredio da se obuku i da budu strpljive, iz upotrijebljene dvije riječi: ‘zaštita i sačuvanost’ , iako je i jedna bila dovoljna, razumijevaju se dvije ranije navedene važne stvari. Rječitost Imamovog govora navodi nas da zaključimo da rečenica ‘Doista vas Allah štiti’ znači njihovu zaštitu od dodira neprijatelja, pljačkanja i očuvanje svetosti porodice bezgriješnosti, a izraz ‘Allah vas čuva’ znači da će biti sačuvani od pogibije.”[3]

 


[1] Preuzet iz Mektelu-l-Husejn (Mukarram), str. 337.

[2] Rahmetli Medžlisi je u uvodu knjige Džela'u-l-ujun istakao da se on u toj knjizi zadovoljio prevođenjem samo pouzdanih predaja, a predaje za koje nije bio siguran nije zabilježio.

[3] Razlika koju je rahmetli Mukarrem napravio između značenja dvije riječi potvrđuje se po mišljenjima lingvista u razlici između te dvije riječi.

  • 9 Oktobra, 2019