Srodstvo s Božijim Poslanikom, s.a.v.a.

Prvoga dana, nakon što je Božiji Poslanik, s.a.v.a., po Božijoj zapovijedi javno obznanio svoj poziv spuštanjem ajeta:

I svoju najbližu rodbinu ti opominji[1]

i bio obavezan da mora opominjati svoju bližu rodbinu i pozivati ih u islam, istoga dana više puta naglašavao im je da zbog srodstva koje imaju s njim ne odstupaju od puta robovanja Bogu i da trebaju znati da ništa nije u njegovim rukama. Dao im je do znanja da im on ne može, suprotno Božijim zakonima, priskrbiti neku korist ili otkloniti neku štetu. Ako do njih dođe kakva korist, doći će upravo onim putem koji je Bog odredio, a ako ih pogodi kakva šteta, opet je to u skladu sa zakonom koji je Bog uspostavio. Niko ne treba misliti da će se zbog Kurejšija, Hašimovih, Abdul-Menafovih ili Abdul-Mutalibovih sinova, njegove kćeri Fatime ili tetke Safije biti drugačije sveden obračun i da će se preći preko njihova loša djela.

Nakon spuštanja spomenutog ajeta Božiji poslanik okupio je Kurejšije i u svjetlu sljedećih riječi obznanio im zbilju:

O Kurejšije, spasite se Vatre, jer vaša korist i vaša šteta nije u mojim rukama tj. za korist, štetu, nagradu i kaznu postoji zakon. Ako budete činili dobro, imat ćete koristi i bit ćete nagrađeni. Ako budete loše postupali, imat ćete štetu i bit ćete kažnjeni. O skupino Beni Ke‘ba ibn Lueja, spasite se Vatre, jer vaša korist i šteta nisu u mojim rukama. O skupino Beni Kuseja, spasite se Vatre, jer vam ja ne mogu priskrbiti nagradu niti otkloniti kaznu. O skupino Beni Abdul-Menafa, obezbjedite sebi sredstva koja će vas osloboditi Božije kazne, jer ja ne mogu učiniti ništa za vas. To znači: ako budete poznavali Boga (jednobošci), ići ćete u Džennet; budete li mnogobošci, ići ćete u Džehennem. Meni nije dat ključ zahvaljujući kojem bih mogao mnogobošce iz svoje porodice uvesti kroz tajna vrata u Džennet. Također mi nije dato pravo da svoje prijatelje i rođake oslobodim Božije obaveze. O Beni Zuhre ibn Kelab, spasite sebe Božije kazne. O Beni Abdul-Menaf, učinite nešto kako vas Bog ne bi kaznio i znajte da ja ne mogu ništa učiniti. O Beni Murre ibn Ke‘b, o Beni Hašimi, o Beni Abdu Šems, spasite se kazne koja će pogoditi mnogobošce tako što ćete obožavati Jednog Boga, jer ja za vas ne mogu ništa učiniti. O Abbase, amidžo Božijeg poslanika, i ti se oslobodi Božije kazne. O Safijja, (Poslanikova tetka), i ti razmisli o svom izbavljenju, jer ja ne mogu ništa učiniti za tebe. U mojim rukama nije ni vaša ovosvjetska korist niti udio na onom svijetu, osim da robujete Gospodaru i da kažete: Nema boga osim Allaha. O Fatima, i ti se nastoj izbaviti od Božije kazne, jer ti otac ne može ništa pomoći. Ja ne raspolažem tvojom koristi i tvojom štetom. Naravno, vi ste moji srodnici i ja ću održavati rodbinske veze.

Dakle, srodstvo s Božijim poslanikom ne može nadomjestiti vjeru i dobro djelo i Poslanikova kćerka treba obezbijediti sebi sreću i sretan svršetak istim onim putem kojim i drugi ljudi ostvaruju sreću i sretan svršetak. Ne vrijedi samo za nju, koja je Poslanikova kćerka, već vrijedi i za Poslanika lično da osim vjerovanja i dobrog djela ne postoji drugi put kojim bi stekao Božije zadovoljstvo. Kako je moguće da neko pomisli da su poslije šehadeta Imama Husejna, mir s njim, svi oni kur'anski ajeti, Poslanikovi hadisi i govori iz Nehdžul-belage derogirani i da se našao novi put za odlazak u Džennet i sretan svršetak mimo puta vjerovanja i poštenja, da muslimani sada nemaju potrebe za istinoljubivošću, povjerljivošću, poštenjem, pažnjom nad ibadetom i Šerijatom propisanim obavezama, uzdržavanjem od laži, vina, kamatarenja i jedenja zabranjene hrane kao što su imali prije događaja na Kerbeli, te da čovjek može prednjačiti u nasilju i nepravdi i nad ubicama Imama Husejna, mir s njim, a da istovremeno bude sretan time što će poslati selam na Imama i njegove časne ashabe. Zar može, pored svega toga, očekivati da će na Sudnjem danu biti proživljen sImamom Husejnom i njegovim sljedbenicima i to s onim sljedbenicima čije žive potvrde i dokaze, koji govore o njihovoj veličini, velikodušnosti, iskrenosti, vjerovanju i istinoljubivosti, čitamo i kroz njih se upoznajemo s ispravnim poborništvom i davanjem istinske podrške.

[1]Eš-Šu‘arā’ (26), 214.