Djetinjstvo hazreti Fatime, s.a.
Djetinjstvo hazreti Fatime, s.a.
Proučavajući period u kojem je hazreti Zehra došla na Ovaj svijet, shvatamo da je društvo na Arapskom poluotoku u to vrijeme bilo svjedok važnih dešavanja i raznih konflikata i kriznih situacija. Nova poslanica koju je donio časni Poslanik to je društvo stavila na raskrsnicu više puteva.
Ružna pojava ukopavanja živih djevojčica ubrajala se u jednu od najnemilosrdnijih pojava zaostalosti društva tog vremena. U tom historijskom trenutku časni Poslanik je u 40. godini poslan sa svojom misijom. On je sam krenuo u izvršavanje svoga zadatka kako bi sam, bez igdje ikoga, stao naspram nevjerstva cijelog svijeta i idolopoklonstva i kako bi prevazišao velike i važne probleme i teškoće. U početku je iz straha od neprijatelja svoju poslanicu promovisao tajno, sve do trenutka kada ga je Božija naredba obavezala na javno obznanjivanje svoga poziva i slamanje redova onih koji teže neistini. Tako je Božiji Poslanik javno obznanio svoj poziv i pozvao ljude u islam. Svakim danom broj muslimana se uvećavao. Neprijatelji islama su osjetili opasnost od ovog novog talasa težnje k islamu. Svako pleme je napadalo slabe i obespravljene muslimane koji su bili u tom plemenu. Hvatali su ih i bacali u zatvor. Udaranjem, vrijeđanjem, izgladnjivanjem, izlaganjem užarenom pijesku, žigosanjem njihovih tijela nastojali su ih odvesti u zastranjenje i odvratiti od njihovih uvjerenja i ideala. Časni Poslanik je posmatravši muke i nedaće svojih prijatelja izdao naredbu o iseljenju rekavši: “Krenite u Abesiniju kako bi vam Gospodar dao izlaz iz situacije u kojoj se nalazite.“
Muslimani su pokoravajući se naredbi Božijeg Poslanika izašli iz Mekke iz straha od smutnje i nemira te da bi sačuvali svoju vjeru. Napustili su svoju domovinu i imovinu krenuvši k Abesiniji.[1]
[1] Ibn Hišam, Sireje nebevi, prvi dio, Darul-ma'rife, Bejrut, str. 321.
