Kulturni otpor: Američki rat… za protjerivanje Irana iz Libana i arapskog svijeta

Kulturni otpor: Američki rat… za protjerivanje Irana iz Libana i arapskog svijeta

Američka osovina vodi svoj rat protiv Libana, koji se može opisati kao složen i zamršen rat, s više strana i ciljeva.

Ovaj rat se zasniva na sistemu preklapajućih interesa i ujedinjenog “zajedničkog neprijatelja”, ograničenog na otpor i “šiijsku” zajednicu u Libanu. Svi neprijatelji i protivnici vjeruju da će iskorjenjivanje i razoružavanje ovog “zajedničkog neprijatelja” unaprijediti njihove interese, bez potrebe za vođenjem bitaka na više arena i za postizanjem privremenih i strateških ciljeva, ciljeva koje nisu mogli postići od invazije Libana 1982. godine i iračkog rata protiv Irana!

Amerika pokušava iskoristiti zlatni trenutak da eliminira Iran i Osovinu otpora, da stekne apsolutnu kontrolu nad regijom, njenim narodima i njenim bogatstvom, te da okonča palestinsko pitanje prema cionističkim i američkim uvjetima.

Što se tiče palestinskog pitanja, ne preostaje ništa osim Irana i osovine otpora, koja je ograničena na „šiijske“ pokrete otpora, što olakšava pokretanje sektaškog i tekfirijskog rata protiv njih, uključujući i pokrete otpora sunijske zajednice, pod optužbama za saradnju sa „šiijskim rafidijama“, pobunu protiv „legitimnih vladara“ i kršenje konsenzusa “predanosti” kojeg poniženi ummet slijedi sa Izraelom.

Nova faza rata protiv Otpora započela je donošenjem odluke o njegovom “razoružavanju”.

Ova faza se razlikuje od prethodnih ratova koje je vodio Otpor, jer američko-izraelsko-arapska osovina vodi rat za koji želi da bude konačan i odlučujući, onaj koji će završiti u njenu korist i postići sljedeće ciljeve:

– Eliminisanje Otpora i njegove vjerske zajednice, kako bi se jednom zauvijek osigurala izraelska sigurnost, evakuacija ili okupacija juga i konfiskacija vodenih i naftnih resursa Libana.

– Podređivanje Libana američkoj kontroli i pretvaranje istog u američki protektorat, pod upravom novog američkog Bliskog istoka, sa svim potrebnim sadržajima i uslugama.

– Postizanje saudijskog cilja kontrole Libana pod američkim sponzorstvom i izraelskom dozvolom, bez utjecaja na njihove interese, te pokušaj igranja uloge Sirije u Libanu i protjerivanja Irana iz Libana, budući da Saudijskoj Arabiji nedostaje utjecajno prisustvo izvan svojih granica u svim arapskim zemljama i pokušava nadoknaditi svoje moralne i materijalne gubitke u ratu protiv Jemena, jer ostanak Saudijske Arabije unutar njenih granica neće joj dati regionalnu ulogu kroz koju može konkurirati Turskoj i Iranu, posebno jer nije bila u mogućnosti da dovede u svoje ruke “Jewlanijevu” Siriju, koju Izrael i Turska drže pod američkim nadzorom.

Protjerivanje Irana iz Libana je zajednički i primarni cilj svih ovih strana koje se mobiliziraju protiv Otpora i njegovog oružja.

Vjeruju da će zatvaranje “libanskog prozora” olakšati i približiti mogućnost rušenja režima u Iranu – nakon njegovog opstanka prošlog juna – nakon što su odsječene ruke osovini otpora u Palestini, Libanu, Iraku i Jemenu.

Libanski otpor predstavlja “osovinu osovine” i jedinu silu koja može ozbiljno ugroziti izraelsku sigurnost nakon uništenja Gaze i na osnovu historije odnosa između šiija i Irana, koji su bili ruka, glas i prozor kroz koji je Islamska revolucija disala čak i prije svoje pobjede, budući da je Liban, pod pokroviteljstvom imama Muse Al-Sadra, prihvatio sve vođe Islamske revolucije na jugu i u Bejrutu te Centar za religijske studije Imam Sl-Sadr u Tiru.

Ako američka osovina uspije zatvoriti libanski prozor Islamske revolucije, pretrpjet će političko gušenje i izgubiti libansku arenu, koja je postala strateška arena koja se ne može odreći nakon “potresa gubitka Sirije”, jedine arapske zemlje koja je bila uz Iran od pobjede revolucije!

Iran ne može prihvatiti razoružanje Otpora i opsadu, izolaciju ili raseljavanje šiijske zajednice iz političkih, sigurnosnih i strateških razloga koji utiču na iransku sigurnost. Ako Bejrut padne, Teheran će pasti nakon nekog vremena, te iz vjerskih razloga.

Iranski stav ne može biti sličan njegovom stavu u ratu podrške. Trenutna bitka je iranska bitka, koliko i bitka Otpora i šiija u Libanu.

Ako se Otpor razoruža, američka osovina neće oklijevati da preuzme inicijativu za razoružanje Narodnih mobilizacijskih snaga u Iraku. Razoružanje Revolucionarne garde i iranske vojske bit će bliže ostvarenju, što će dovesti do svrgavanja režima i revolucije koja je iscrpila Ameriku.

Nema mjesta za slogan žrtvovanja dijela (šiija Libana) da bi se zaštitila cjelina (Iran), jer ako šiije u Libanu budu poražene, onda će “dio i cjelina” pasti!

Strategija za sljedeći rat, za Osovinu otpora, mora biti istinska ratna strategija “jedinstvena arena” u Libanu, Iraku, Jemenu i Iranu, s iranskim prisustvom na terenu.

Ova strategija se pokazala netačnom, što je rezultiralo fatalnim gubicima za frakcije Osovine otpora. Sljedeći rat je rat koji će odrediti sudbinu Bliskog istoka, palestinskog pitanja, Irana, islama i istočnog kršćanstva. S njim se mora postupati u skladu s njegovim nivoom i ozbiljnošću i za njega se treba pripremiti na svim nivoima, jer će odrediti sudbinu regije na 50 ili 100 godina.

Treba naglasiti da ishod bitke nije apsolutno izvjestan za američku osovinu. Ako Osovina otpora inteligentno, objektivno i realistično upravlja sukobom, te ga ograniči na svoje dužnosti i suzdrži se od borbe u ime bilo koga, američki projekat neće trijumfovati i bit će prisiljen prihvatiti pregovore, nagodbe i pomirenje.