Adabi i uvjeti dove

 

Adabi i uvjeti dove

Jedan od naših autoriteta za Ebu Abdullaha, a.s., kaže: “Rekao sam mu (Ebu Abdullahu): ‘Postoje dva ajeta u Božijoj knjizi čije značenje ne shvatam?’ ‘Koja su to dva ajeta?’, upitao je on, i ja sam mu rekao: ‘Božije riječi:

Pozovite Me, Ja ću vam se odazvati![1].

Ja dovu činim, ali ne vidim odgovora?!’ On mi na to reče: ‘Misliš li da je Allah iznevjerio Svoje obećanje?’ ‘Ne mislim!’, rekao sam ja. ‘Pa, šta je onda?’, upitao je. ‘Ne znam!’, rekao sam. ‘A koji je drugi ajet?’, upitao je, i ja sam mu rekao: ‘Božije riječi:

Što god vi udijelite, On će to nadoknaditi![2]

Ja udjeljujem, ali ne vidim nadoknadu?!’ ‘Misliš li da je Allah iznevjerio Svoje obećanje?’, upitao me on i ja sam rekao: ‘Ne.’ ‘Pa šta je onda?’, upitao je, i ja sam rekao: ‘Ne znam!’ ‘Ja ću ti, ako Bog da, reći o čemu je riječ’, rekao je on. ‘Da ste Mu se vi pokorili u onom što vam je naredio a zatim ga zamolili, odazvao bi vam se, ali vi griješite i suprotno Njegovom naređenju postupate, pa vam se ne odaziva. Što se tiče tvojih riječi da udjeljujete, ali da ne vidite nadoknadu, pa da zarađujete imetak iz dopuštenog izvora, a onda ga udjeljujete tamo gdje treba, ne bi niko ni dirhema udijelio, a da mu Allah za njega ne bi nadoknadu dao, a kad biste Mu se obratili dovom kako treba, On bi vam se i odazvao, pa makar bili i grješni!’ Upitao sam: ‘A koji je to pravi način obraćanja dovom?’, i on mi je rekao: ‘Kad obaviš farz namaz, Allaha slaviš, veličaš i hvališ kako znaš i umiješ, pa zatim salavat na Poslanika doneseš i u tom salavatu predano se založiš i posvjedočiš za njega da je dostavio poslanicu, donoseći salavat koliko god možeš i znaš, te spomeneš Njegove blagodati kod tebe i prema tebi, pa Mu se na tom zahvališ i pohvališ Ga, zatim priznaš svoje grijehe jedan po jedan, pa ih potvrdiš sve ili ono što se sjećaš, i sažmeš one od njih koji su ti ostali skriveni, i Allahu se pokaješ za sve oblike nepokornosti s namjerom da im se više nećeš vratiti, oprost zatražiš s kajanjem i s iskrenom namjerom, u strahu i u nadi, i neka od tvojih riječi budu i ove:

Moj Allahu, ja od Tebe ispriku tražim za svoje grijehe i od Tebe tražim oprost, i kajem Ti se, pa me pomozi u pokornosti Tebi. I podari mi uspjeh u svemu onom što si mi u obavezu stavio od svega u čemu je Tvoje zadovoljstvo. Jer, ja ne vidjeh nikog da je dospio igdje u pokornosti Tebi osim s Tvojom blagodati prema njemu prije negoli Ti je i postao pokoran. Stoga me obaspi blagodati kojom ću zadobiti Tvoje zadovoljstvo i Džennet!

Poslije toga zaišti svoju potrebu, i ja se nadam da nećeš ostati razočaran, ako Bog da!’”[3]

Od Imama Džafera ibn Muhammeda Sadika, a.s., o adabima dove prenosi se i ovo: “Pazi na adabe dove, obrati pažnju koga moliš, i kako moliš, i zbog čega moliš, i spomeni Božiju veličajnost i moć, a u svom srcu osjeti Njegovo znanje o onom što je u tvojoj nutrini, i Njegovu obaviještenost o tvojim tajnama, i ono što srce prikriva u sebi od istine i laži. I spoznaj puteve svog spasa i svoje propasti, kako ne bi od Allaha tražio nešto u čemu je tvoja propast, a ti misliš da je u tom tvoj spas. Uzvišeni Allah kaže:

Čovjek zlo priziva svojom molbom za dobro, čovjek je doista nagao![4]

Zato razmisli zašto tražiš i šta tražiš!

Dova je odazivanje cijelog tvog bića Bogu, topljenje srca u prisustvu Gospodara, ostavljanje vlastitog izbora te prepuštanje svega Allahu, i vidljivog i skrivenog.

Zato, ako ne ispuniš uvjete dove, nemoj iščekivati odaziv, jer On zna tajne i ono što je skriveno. Moguće je da tražiš nešto za što On zna da tajiš suprotno od toga.”[5]

Ova i prethodna predaja ukazuju na uvjete dove i na njene adabe.

[1] El-Mu'min, 60

[2] Sebe’, 39.

[3] Biharu-l-envar, sv. 93, str. 319, Felahu-s-sail, str. 38–39, i ‘Uddetu-d-da‘i, str. 16.

[4] El-Isra’, 11

[5] Biharu-l-envar, 90/322.