Dova za druge

Dova za druge

Bilo je pola noći. Mjesečina je svojom bjeličastom svjetlošću malo osvijetlila sobu. Glas majčinog šaputanja i moljenja prekidao je tišinu u sobi. Hasan je ležao u postelji, ali mu san nije dolazio na oči. Vidio je majku u mihrabu zauzetu ibadetom i moljenjem Uzvišenog. Hasan se udubio u majčine dove jer je želio da zna šta to njegova majka u mrkloj noći govori s Gospodarom.

Hasan te noći nije ni oka sklopio. Do rane zore posmatrao je majčine rukue i sedžde, i slušao njene šaputave molitve. Tu noć majka je spominjala imena ljudi i žena vjernika, učila dove za njih, tražila od Allaha da im podari zdravlje, poveća bereket… Hasan je slušajući sve čekao kada će majka učiti za sebe i tražiti nešto za sebe. Međutim, koliko god čekao da majka prouči dovu za sebe i svoju porodicu, nije ništa čuo.

Nastupilo je i vrijeme za sabah-namaz. Hasan se podigao i polahko se primakao majci. I dalje je učila dove i razgovarala s Uzvišenim. On je nježnim pogledom gledao u majčino blistavo lice pa mu je i ona uzvratila jednim pogledom punim ljubavi. Hasanove usnice su se lagahno otvorile i on je upitao: “Majko draga, zašto ti onako kako učiš dove za druge, ne proučiš i za sebe?” Slatko se osmjehnuvši ona mu odgovori: “Sine moj! Prvo komšije, pa onda kuća.” Hasan je te noći shvatio da je majka čak i u dovama davala prednost drugima nad sobom.

قَالَتْ فَاطِمَةُ الزَّهْرَاء عَلَيْهَا السَّلاَمُ : فَجَعَلَ اللهُ …وَ بِرَّ الْوَالِدَيْنِ وِقَايَةً عَنِ السَّخَطِ.

Hazreti Fatima je rekla: “Allah vam je propisao (…) činjenje dobra roditeljima radi vaše zaštite od srdžbe (Njegove).”[i]

[i] Biharul-envar, sv. 6, str. 107.