Određivanje nasljednika i upotpunjenje vjere
Određivanje nasljednika i upotpunjenje vjere
Onoga dana kada je Poslanik, s.a.v.a., zvanično odredio svoga nasljednika, nevjernici su pali u očaj i izgubili svaku nadu da će islam nestati, jer su oni mislili da islam opstoji na Poslanikovoj ličnosti te da će njegovim preseljenjem islam nestati i sve se vratiti na prethodno stanje. Kada su vidjeli da je Poslanik za nasljednika odabrao dostojnu osobu koja nije imala premca u pogledu znanja, pravde, snage i odlučnosti i da su mu muslimani dali prisegu, izgubili su nadu da će se to desiti. Postali su potpuno očajni. Uvidjeli su da je islam postao duboko ukorijenjena vjera i da je ništa neće poljuljati.
Kur’anski ajeti svjedoče da su nevjernici stalno vrebali priliku da oduzmu muslimanima vjeru. Njihova posljednja želja bila je da odvrate muslimane od njihove vjere i da ih vrate na vjeru njihovih očeva, kao što to ajet kaže:
وَدَّ كَثِيرٌ مِّنْ أَهْلِ الْكِتَابِ لَوْ يَرُدُّونَكُم مِّن بَعْدِ إِيمَانِكُمْ كُفَّاراً
Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike.
(Bekare, 109)
Brzi napredak islama na Arapskom poluotoku i pad uporišta mnogoboštva (širka) u Mekki smanjivali su im nade. Međutim, njihovo posljednje imaginarno utočište bila je činjenica da donosilac nove vjere nema potomka koji bi poslije njegovog preseljenja vodio mladu islamsku vlast, pa će se stoga, mislili su, poslije njegovog preseljenja urušiti temelj islamske vlasti. Neće trebati puno vremena da ga oni pobijede i sve će se vratiti u prethodno stanje. Časni Kur’an nam prenosi riječi nevjernika kada kažu:
أَمْ يَقُولُونَ شَاعِرٌ نَّتَرَبَّصُ بِهِ رَيْبَ الْمَنُونِ
Zar oni da govore: “On je pjesnik, sačekat ćemo da vidimo šta će mu suđeno biti.”
(Tur, 30)
To je bio posljednji plan u koji su nevjernici polagali nade. Međutim, dan kada je Božiji poslanik odredio svoga nasljednika i vođu muslimana bio je dan kada je duh straha i beznađa bacio sjenu na život mušrika i njihove nade je nestalo.
Određivanje nasljednika i upotpunjenje vjere
Kako je toga dana postavljanjem halife i određivanjem nasljednika beznađe savladalo mušrike, tako je s druge strane islam postao potpuna vjera. Pod upotpunjavanjem vjere u ajetu se ne misli na pojašnjavanje sporednih stvari i praktičnih dužnosti muslimana, već na osiguravanje njegovog opstanka i postojanosti kroz određivanje predvodnika. Božija vjera se razlikuje od ljudskih škola i učenja. Autor i pisac knjige o nekom filozofskom i pravnom pravcu ne brine se i ne tiče ga se hoće li se njen sadržaj sprovesti u praksi ili ne, dok Božija vjera, čiji je cilj sprovedba, postoji u životima ljudi i smatra se potpunom ako su joj predviđeni preduvjeti za sprovedbu i učvršćenje nakon postavljanja vođe. U protivnom ona ne bi bila potpuna. U tom smislu treba reći da je u tom danu, usprkos nevjernicima koje je u cijelosti obuzelo beznađe, islam uspostavljen u obliku vjere s temeljima i mogućnošću opstanka. Učvršćivanjem uzroka i razloga njegovog opstanka, tj. određivanjem vođe, vjera je upotpunjena. Uzimajući u obzir ovo značenje, svi ajeti zajedno postaju potpuno povezani i skladni, a postaje jasan i dan u kojem su se dogodila ova dva događaja.