Nada u Božiji oprost

Nada u Božiji oprost

Grješnik treba iskrenim srcem imati nadu u sveobuhvatnu Božiju milost i oprost, jer ako se u njemu ne uspostavi ovo zbiljsko psihološko stanje i istinsko uvjerenje, on neće moći kajanjem i traženjem oprosta svoju grješnu mrlju očistiti, niti će moći svoju savjest odvratiti od stalnog korenja.

Islam u svom naučavanju uvijek ljude drži između straha i nade. Ljudima preporučuje dobra djela, da ne budu oholi, da se nikada ne opuštaju u pogledu Božije kazne, a grješnicima se preporučuje da nikada ne gube nadu u Božiju milost.

Imam Sadik, a.s., je kazao:

إنّ مِن الكبائرِ عُقُوقَ الوالدينِ و اليأسَ من رَوحِ اللهِ و الأمْنَ لِمَكْرِ اللهِ

“U velike grijehe spada izazivanje nezadovoljstva roditelja, gubljenje nade u Božiju milost i sigurnost od Božije kazne.”^[1]

U islamskim predajama polja straha i nade su vrlo prostrana. Grješnici, ma koliko bili grješni, ne trebaju očajavati ni sebe unaprijed lišavati obuhvatne Božije milosti.

Imam Ali, a.s., je o toj neograničenoj Božijoj milosti svome sinu kazao:

و ارجُ اللهَ رَجاءً أنَّكَ لَو أتَيتَهُ بِسيِّئاتِ أهلِ الأرْضِ غَفَرَها لَكَ

“Neka ti nada u Božiju milost bude takva da i kada bi pred Njega došao s grijesima stanovnika Zemlje, On bi ti oprostio.”^[2]

Prema tome, nijedan musliman grješnik, ma koliko bio zaprljan grijesima, ne treba gubiti nadu u Božiju milost.

قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَى أَنفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِن رَّحْمَةِ اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ

Ti reci: “O robovi moji koji ste pretjerivali prema sebi, pred Allahovom samilošću nemojte očajavati! Allah će zbilja sve grijehe oprostiti! On grijehe prašta i samilostan je!”^[3]

[1] Kafi, sv. 2., str. 277.

[2] Medžmu‘a verram, sv. 1., str. 50.

[3] Ez-Zumer, 53.