Vanbračno dijete i uputa

Vanbračno dijete i uputa

Islam vanbračnu djecu smatra odgojivom i poput zakonite djece dovodi ih u vjerski i odgojni okvir te poziva vjerovanju, obožavanju Jednog Boga, moralnim vrlinama i odlikama te šerijatskim dužnostima. Islam vanbračnu djecu, isto kao i zakonitu djecu, poziva ka izvršenju farzova i obaveza te klonjenju harama i griješenja. Upravo kao što dobra djela zakonite djece zaslužuju kod Boga nagradu a loša kaznu, isto tako i dobra djela vanbračne djece zaslužuju kod Boga nagradu a loša kaznu.

Imam Sadik, a.s., je kazao:

إِنَّ ولدَ الزِّنا يُسْتَعْملُ، إنْ عَمِلَ خَيراً جُزِيَ بِهِ و إنْ عمِلَ شَرّاً جُزِيَ بِهِ

“Zaista se i vanbračna djeca pozivaju na činjenje djela, pa ako im djela budu dobra, bit će nagrađena, a ako im djela budu loša, bit će kažnjena.”^[1]

Neki ljudi misle da je vanbračnoj djeci uskraćena Božija milost i da su sigurno nesretna i osuđena na Džehennem. Ova tvrdnja je u suprotnosti sa Božijom pravednošću, a Uzvišeni Bog nikada nikoga ne kažnjava za nešto što nije u domenu njegove slobodne volje. Vanbračno dijete koje bi iskreno prihvatilo islam i postupalo u skladu sa njegovim moralnim i šerijatskim obavezama okoristilo bi se na Dunjaluku svim blagodatima islama, a i na Sudnjem danu bi se okoristilo velikom Božijom blagodarnošću.

Vanbračno dijete, poput svih ostalih ljudi, može biti dobar musliman valjanog djela, s tim što mu za postizanje sreće treba više borbe i više samokontrole da bi se moglo bolje suprotstaviti svojim naslijeđenim zastranjenjima te da bi se moglo spasiti od opasnosti koje proističu iz nepoželjnih preduvjeta koji postoje u njegovoj nutrini.

Treba imati u vidu da su, s jedne strane, odgojni činioci i uvjeti okruženja različiti, te da, s druge strane, snaga i nasljedni korijeni mogu biti jači i slabiji i to je ono što bi kazao dr. Carrel:

Udio naslijeđa i odgoja se s obzirom na različitost osoba razlikuje i obično ne možemo odrediti koji od ovih činilaca ima veću težinu.

[1] Sefinetu-l-bihar (zina), str. 560.