Brojni nagovještaji Kerbelskog mučeništva

Brojni nagovještaji Kerbelskog mučeništva

Jedna od zadivljujućih stvari u životu imama Husejna je to da ga je Poslanik, s.a.v.a., oplakivao od prvog dana rođenja i izvijestio o njegovom šehadetu i mjestu šehadeta.

Enes ibn Malik^[1] je o tome pričao ovako:

“Melek kiše je tražio dozvolu od Allaha da posjeti Njegovog Poslanika i dobio je dopuštenje. Tog dana Poslanik, s.a.v.a., je trebao boraviti u kući Umm Seleme. Poslanik joj je rekao: ‘Čuvaj vrata i nemoj dozvoliti da neko uđe.’ Dok je Umm Seleme sjedila pred vratima, Husejn je stigao, otvorio je vrata i ušao. Poslanik, s.a.v.a., ga je uzeo u krilo i počeo ga ljubiti. Melek kiše je upitao Poslanika voli li Husejna i on je odgovorio da voli. Međutim, melek mu je tada rekao: ‘Tvoj ummet će ga ubiti. Ako želiš, mogu ti pokazati zemlju na kojoj će biti ubijen?’ Poslanik je tražio da mu pokaže pa je melek uzeo šaku zemlje crvene boje iz tog mjesta i pokazao mu. Umm Seleme je uzela tu zemlju i stavila je ukraj svoje odjeće. Sabit kaže: ‘Mi smo tu zemlju nazivali Kerbela.’”^[2]

Ummu-l-Fadl^[3] bint el-Haris, Husejnova dojilja, opisuje taj događaj ovako:

“Otišla sam jednog dana kod Poslanika, s.a.v.a., i posjela sam Husejna u Poslanikovo krilo. Nakon nekoliko trenutaka vidjela sam suze kako teku iz Poslanikovih očiju. Rekla sam mu: ‘Oca i majku bih žrtvovala za Vas, šta se desilo?’ Odgovorio mi je: ‘Džibrail me je izvijestio da će moj ummet ubiti ovog mog sina i donio mi je nešto crvene zemlje s tog područja.’”^[4]

Umm Seleme,^[5] Poslanikova supruga, doživjela je sljedeće:

“Poslanik je bio u mojoj kući i rekao da niko ne ulazi. Najedanput sam čula kako Poslanik, s.a.v.a., plače. Ušla sam i vidjela Husejna u njegovom zagrljaju. Poslanik ga je milovao po čelu. Rekla sam: ‘Tako mi Boga, ja nisam primijetila kako je on ušao.’ Na to mi je Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Upravo sad je Džibrail bio s nama. Pitao me je volim li ga i odgovorio sam mu da ga, od ovozemaljskih stvari, volim. Tada mi je rekao da će ga moj ummet ubiti na zemlji zvanoj Kerbela. Donio je s tog mjesta šaku zemlje i dao mi je.’”^[6]

Aiša,^[7] Poslanikova supruga, priča šta je ona vidjela:

“Poslanik je bio posjeo Husejna na svoja koljena kada se Džibrail spustio i pitao ga je li mu to sin. Poslanik mu je odgovorio da jeste, na što ga je Džibrail obavijestio: ‘Tvoj će ga ummet poslije tebe ubiti.’ Tada su Poslaniku potekle suze. Džibrail je pokazao Poslaniku zemlju s područja Taffa^[8] u Iraku.”^[9]

O ovom događaju se govori i u prethodnim nebeskim Knjigama, a i sljedbenici Knjige su bili obaviješteni o tome. Taberi, Belazuri, Taberani i Ibn Sa'd, svaki od njih u svojoj knjizi, bilježi da Ra'sul Džalut,^[10] jedan od velikana Jevreja, prenosi od svog oca:

“Otac mi je pričao da bi, svaki put kada bi prolazio Kerbelom, svog konja natjerao da ide brže, kako bi što prije prošao kroz to mjesto. Upitao sam ga zašto. Odgovorio mi je ovako: ‘Do nas je bila došla vijest da će potomak jednog poslanika biti ubijen na tom mjestu pa sam se bio plašio da to ne budem ja. Kada je tu ubijen Husejn, shvatio sam da se to odnosilo na njega.’”^[11]

Od trenutka kada je to Božiji Poslanik, s.a.v.a., nagovijestio, svima je bilo jasno da će Husejn biti ubijen. U vrijeme hilafeta Omera, kad je Ka'bu-l-Ehbar^[12] primio islam i došao u Medinu, ljudi su ga počeli pitati o velikim događajima, a on im je odgovorio:

“Znam da će se zbiti veliki događaji, a najveći je onaj koji se nikad neće zaboraviti. To je zlo koje je Allah spomenuo u prošlim nebeskim knjigama i u vašoj Knjizi gdje je rekao: Pojavio se metež na kopnu i na moru. Već je počeo ubistvom Habila i vrhunac će biti ubistvo Husejna ibn Alija.” Onda je dodao: “Možda vi olahko uzimate Husejnovo ubistvo, ali zar ne znate da će se na taj dan otvoriti sve nebeske kapije, a nebu se odobriti da plače, pa će plakati krv. Kada budete vidjeli da se diglo crvenilo na istočnoj i zapadnoj strani neba, znajte da plače radi Husejna. Tako mi Onog u čijoj je ruci Ka'bova duša, skupina meleka na nebesima će plakati za Husejnom i neće prestati do kraja svijeta. Mjesto gdje se će se on ukopati je, nakon Mekke, Medine i Bejtu-l-makdisa, najbolje mjesto…”^[13]

I među muslimanima je ovo pitanje bilo potpuno jasno.

“… Hazreti Ali, na putu do Siffina,^[14] stigao je do Kerbele i tu je zastao. Neko je upitao: ‘Je li ovdje Kerbela?’ Rekao je: ‘Ova je zemlja puna teškoća i nedaća!’ Potom je pokazao na jedno mjesto i rekao: ‘Na onom mjestu će oni stati i tu će spustiti svoje terete.’ Potom je pokazao na drugo mjesto i rekao: ‘Ovo je mjesto na kom će se krv proliti po zemlji.’”^[15]

 

---

[1]Enes ibn Malik ibn Nedr en-Nedždžari el-Hazredži el-Ensari (10. p. h. – 93. h. / 612-712. god.) bio je posljednji sahabija koji je preselio na ahiret u Basri.

[2]Musnedu Ahmed, br. 13575; El–Mu‘džemu–l–kebir, br. 2746; Delailu–n–nubuvveh (Ebu Nu‘ejm), br. 473; Me'rifetu-s-sehabe (Ebu Nu'ejm), br. 1676; Delailu–n–nubuvveh (Bejheki), br. 2806; El–Bidajetu ven–nihaje, sv. 6, str. 229; Medžme'u-z-zevaid, sv. 9, str. 300; Subulu-l-huda, sv. 11, str. 74.

[3]Lubabe bint el-Haris el-Hilalije poznata je po nadimku Ummu-l-Fadl (…– oko 30. h. / …– oko 650. god.) bila je plemenita žena, supruga Abbasa, Poslanikovog amidže, i majka Abdullaha ibn Abbasa. Bila je prva žena poslije hazreti Hatidže koja je primila islam.

[4]Mustedreku–s–sahihejn, sv. 3, me‘rifetu–s–sehabe, br. 4871 i 4877; Tarihu Dimešk, sv. 14, str. 196; El–Bidajetu ven–nihaje, sv. 6, str. 230. El-Albani je utvrdio vjerodostojnost ovog hadisa. (Silsiletu-l-ehadisi-s-sahiheh, sv. 2, str. 484)

[5]Hind bint ebi Umejje ibn el-Mugire el-Kurešije el-Mehzumije (28. p. h. – 62. h. / 596–681. god.) bila je od najrazboritijih i najčestitijih žena svog vremena i jedna od prvih koja je primila islam. Bila je prvi muhadžir u Abesiniju sa svojim mužem, Ebu Seleme, te jedna od prvih muhadžira iz Mekke u Medinu. Poslije preseljenja svog muža udala se za Božijeg Poslanika u drugoj, trećoj ili četvrtoj godini po hidžri. U bici na Hudejbiji Božiji Poslanik je prihvatio njen prijedlog. Do posljednjeg dana svog života bila je jedna od najvjernijih Poslaniku i njegovoj porodici.

[6]Musnedu Ahmed, sv. 3, br. 13050; Medžme'u-z-zevaid, sv. 9, str. 301; El–Bidajetu ven–nihaje, sv. 6, str. 230; El–Mu‘džemu–l–kebir, br. 2751 i 18320; Delailu–n–nubuvveh (Ebu Nu‘ejm), br. 473. El-Albani je utvrdio vjerodostojnost ovog hadisa. (Silsiletu-l-ehadisi-s-sahiheh, sv. 2, str. 484)

[7]Aiša bint Abdullah ibn Osman Ummu-l-mu'minin (…– 58. h. / …– 678. god.) bila je Poslanikova supruga. O godini njenog rođenja i udaji za Božijeg Poslanika predaje su jako različite. Prenijela je puno hadisa, bila je rječita, pjesnikinja.

[8]Područje u blizini Kufe prema pustinji i nije udaljeno od urbane sredine. (Mu'džemul-buldani; El-Me'alimu-l-esire; Merasidu-l-ittila’)

[9]El–Mu‘džemu–l–kebir, br. 2747; Sijeru e'lami-n-nubela, sv. 3, str. 290; Tarihu Dimešk, sv. 14, str. 193; Subulu-l-huda, sv. 11, str. 75.

[10]Ovaj izraz nije ime ili nadimak za određenu osobu već je titula za jevrejske velikane.

[11]Taberi, sv. 5, str. 394; El–Mu‘džemu–l–kebir, br. 2759; Sijeru e'lami-n-nubela, sv. 3, str. 291.

[12]Ka'b ibn Mati’ ibn Zi Hadžen el-Himjeri (…– 32. h. / …– 652. god.) je prije islama bio jedan od najvećih jevrejskih svećenika u Jemenu. Ashabi i drugi su preuzeli od njega mnogo predaja o prijašnjim narodima.

[13]El-Hedaiku-l-verdije, sv. 2, str. 25.

[14]Siffin je u prošlosti bio naziv za područje na zapadnoj obali Eufrata između gradova Rekka i Balis (današnji Sirijski grad Meskene) u blizini kule Dža'beri na istoku današnje države Sirije i na udaljenosti oko 450 km od glavnog grada Damaska. Krvavi rat koji je vodio Muavija protiv halife muslimana, imama Alija, dogodio se na tom području.

[15]Musnedu Ahmed, br. 638; Es-Seva'iku-l-muhrike, str. 270; Musnedu ebi Je‘la el–Mevsilij, br. 347; Sijeru e'lami-n-nubela, sv. 3, str. 288; Tarihu Dimešk, sv. 14, str. 188; Subulu-l-huda, sv. 11, str. 75.