Brzi razvoj djeteta i odgovornost roditelja

Brzi razvoj djeteta i odgovornost roditelja

Iako tokom cijelog života treba voditi računa o valjanoj ishrani, ovo je mnogo važnije i potrebnije u toku djetinjstva, jer se u prvim godinama života dijete ubrzano upotpunjuje i njegov mozak se u tom dobu sve brže razvija.

 Jedini dio tijela na koji se ne odnosi dijeljenje i umnožavanje ćelija jeste centralni nervni sistem, budući da novorođenčad donose sa sobom na Ovaj svijet cijeli nervni splet, pri čemu se čak ni jedna ćelija u toku njihova života više ne izgradi. Upravo zato je uništenje bilo koje ćelije usljed udarca ili bolesti nenadoknadivo. Međutim, i pored ovoga, dječiji mozak se ipak, bez porasta broja ćelija, razvija i raste. A to se naročito događa u toku prve tri godine života, kada se otprilike 95 procenata mozga izgradi i naraste.^[1]

Odgovornost roditelja u prvim godinama djetetovog života je veoma velika. Nemar i nepažnja po pitanju tjelesne i duševne hrane djeteta dovode do nepopravljivih šteta i bolesti.

Dijete se upravo u prvim godinama života i tjelesno i duhovno oblikuje te je upravo zato potrebno obratiti veliku pažnju na njegov svestran razvoj. Manjkavosti i pogreške u tjelesnoj i duševnoj ishrani djeteta u prvom dobu njegova života za posljedicu imaju teške bolesti i nesreću djeteta. Dijete se oblikuje u prvim godinama života i stoga treba obratiti pažnju na sve fizičke i psihičke aspekte. Prema tome, jedan mali nemar i nepažnja dovode do velike i trajne nesreće koja prati dijete do kraja života.

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

“Znajte da ste svi vi u izvjesnoj mjeri zapovjednici i čuvari u svojim porodicama i da ste u odnosu na sebi potčinjene odgovorni. Vladari zemlje su upravitelji zajednice i odgovorni za ono na čijem su čelu. Muž, kao glava porodice, upravitelj je svojoj ženi i djeci i nosi odgovornost za njih. Žena je upravitelj i zapovjednik djeci i nosi odgovornost za njih. Znajte da ste svi vi zapovjednici i čuvari i svi ćete biti pitani i odgovorni za one kojima upravljate.”^[2]

Potrebno je da roditelji muslimani budu upoznati sa velikim vjerskim odgovornostima vezanim za odgoj svoje djece i da znaju da su djeca zapravo Božiji amanet njima povjeren. Otac i majka koji budu dobro obavljali svoje dužnosti, ispunili su svoju obavezu na valjan način i kod Uzvišenog Gospodara mogu se nadati nagradi. A oni koji zanemare i ne izvrše svoje dužnosti vezano za sebe, svoju djecu i zajednicu u kojoj žive, učinili su izdaju. Oni će biti izloženi odgovornosti i ispitivanju pred Uzvišenim Gospodarom.

Ne smatra se da su roditelji obavili svoju dužnost i da su učinili sve što je potrebno time što su sakupili određen imetak i ostavili ga u naslijeđe svojoj djeci. Jer, ukoliko se djetetu ne dadne valjan odgoj, taj imetak će mu biti samo uzrok nesreće. Zato je velika usluga roditelja koji svoju djecu poduče vjeri i moralnim vrlinama, i koji ih izgrade i osposobe tako da žive čist i dostojan život. Takva djeca mogu biti ponosna u životu – životu ispunjenom ljubavlju – a i mogu doći do zakonitog imetka. Imam Ali, a.s., je rekao:

خيرُ ما ورَّثَ الآباءُ الأبناءَ الأدَبُ

“Najbolje nasljedstvo koje otac ostavlja svome djetetu je odgoj.”^[3]

Djeca koja su imala dobre i pobožne roditelje, koji su ih odgojili u vjeri i čestitosti, te koja danas žive moralnim i pobožnim životom, trebaju zahvaljivati Uzvišenom Allahu i u svojim dovama trebaju Ga moliti za njih. Ona, također, trebaju povesti računa da lijepo, moralno duševno naslijeđe svojih roditelja ne upropaste druženjem sa nepoćudnim osobama na nepriličnim skupovima i zabavama.

Djeca koja od svojih roditelja nisu zadobila valjan odgoj i dobro moralno naslijeđe, trebaju hitno otpočeti vlastiti duševni preporod te trebaju biti sigurna da će isključivo valjanim samonadgledanjem i čuvanjem od grijeha moći minule promašaje svojih roditelja nadoknaditi, te da će moći krenuti stazom sreće i putem čistih i čestitih ljudi, u pravcu kreposti vjere i krajnje sreće.

[1] Hormonha, str. 11.

[2] Medžmu‘a verram, sv. 1., str. 6.

[3] Gureru-l-hikem, str. 393.