Dokidanje propisa u islamskom vjerozakonu

Dokidanje propisa u islamskom vjerozakonu

Među muslimanima ne postoji razmimoilaženje u vezi s tim da je bilo dokidanja objavljenih propisa. Naime, veliki broj propisa iz ranijih vjerozakona dokinut je propisima islamskog Šerijata, a i mnogi propisi ovog vjerozakona dokinuti su drugim propisima istog vjerozakona. Kur'an eksplicitno govori o dokidanju propisa vezanog za okretanje u namazu prema prvobitnoj kibli, što je nešto o čemu nema dvojbe.

Mi, pak, govorimo o tome da li je neki kur'anski propis dokinut Kur'anom, kategoričnim sunnetom, konsenzusom ili razumom, i prije negoli zađemo u istraživanje ovoga, držimo uputnim kazati nešto o vrstama derogiranja. Derogiranje u Kur'anu dijeli se na tri vrste: 

1. Derogiranje učenja, ali ne i propisa

Za ovu vrstu neki navode ajet o kamenovanju. Kažu: Ovaj ajet bio je dijelom Kur'ana, pa je njegovo učenje dokinuto, ali je sam propis zadržan. Ranije, onda kad smo istraživali pitanje preinačavanja, objasnili smo, pak, to da tvrditi da je učenje nekih ajeta dokinuto znači istovremeno tvrditi da je u Kur'anu bilo preinačavanja teksta. Na spomenutom mjestu objasnili smo da uporište za ovaj stav predstavljaju pojedinačne predaje te da pojedinačne predaje nemaju utjecaja za jedan ovakav nivo.

Muslimani su, naime, saglasni u tome da se derogiranje kur'anskog teksta ne može utvrditi predajom koju prenosi samo jedna osoba, baš kao što se ni kur'anski tekst ne može utvrditi na ovaj način. Pored činjenice općemuslimanske saglasnosti, ovdje se ima u vidu i to da se značajne pojedinosti, koje se, prema običaju, naširoko razglase među ljudima, odnosno one o kojima se vijest posvuda proširila, ipak ne mogu utvrditi na temelju predaje samo jedne osobe, čak i uz pretpostavku njihovog stvarnog postojanja, jer sama činjenica da vijest o njima prenosi samo pojedinac, a ne i drugi, sugerira prenosiočevu lažljivost ili grešku. U skladu s ovim, postavlja se pitanje o tome kako se može utvrditi na temelju samo jedne pojedinačne predaje da se u sastavu Kur'ana nalazio i ajet o kamenovanju te da je učenje ovog ajeta dokinuto, a njegov propis zadržan?! Naime, ranije je spomenuto to da je Omer bio došao s ajetom o kamenovanju tvrdeći da i on spada u Kur'an, ali da tu njegovu tvrdnju muslimani nisu prihvatili, s obzirom na to da ga niko drugi, osim njega, nije mogao potvrditi, usljed čega i nisu ga uvrstili u Mushafe. Potom su potonji naraštaji prihvatili stav da je učenje ovog ajeta dokinuto, a da je sam propis zadržan.

2. Derogiranje i učenja i propisa

Dokidanje i učenja i propisa neki dokazuju predajom od Aiše koju smo naveli kao desetu po redu onda kad smo razmatrali pitanje preinake, te i ovdje konstatiramo isto ono što smo s ovim u vezi rekli na spomenutom mjestu.

3. Derogiranje propisa, ali ne i učenja

Ova vrsta derogiranja vrlo je zastupljena među učenjacima i komentatorima Kur'ana. Neki su o ovome napisali i posebna djela, u kojima su naveli derogirajuće i derogirane ajete. Među njima su i slavni učenjak Ebu Džafer en-Nahhās i hafiz Muzaffer el-Fārisi. Međutim, neki stručnjaci (muhakkikūn) usprotivili su im se, poričući da u Kur'anu ima ičega derogiranog. Svi su, pak, saglasni u tome da je ovakvo što moguće te da se u Kur'anu nalaze i ajeti kojima su dokinuti neki propisi ustanovljeni u ranijim vjerozakonima te neki propisi ustanovljeni u početku samog islama.

U smislu pojašnjenja onoga što je u ovome ispravno konstatiramo sljedeće: Ustanovljeni propis u Kur'anu može se dokinuti na tri načina:

1. Propis ustanovljen Kur'anom može biti dokinut sunnetom prenesenim na potpuno vjerodostojan način (mutevātir), odnosno kategoričnim konsenzusom učenjaka prilikom koga je ustanovljeno da je dokidanje propisa poteklo od Nepogrešivoga, a.s., i ova vrsta derogacije nije dvojbena ni s racionalnog ni s tradicionalnog stajališta, tako da – ako se u nekom (relevantnom) izvoru nađe ovakvo što – to je ono što treba slijediti; u protivnom, derogacija neće biti prihvaćena. Već ranije upoznali smo se s tim da se neki propis ne može dokinuti predajom koju prenosi samo jedna osoba.
2. Propis ustanovljen Kur'anom može biti derogiran nekim drugim kur'anskim ajetom koji se tiče dokinutog propisa, a koji će pojasniti da se njime dotični propis dokida. Ni u pogledu ove vrste, također, nema dvojbe. Kao primjer za ovakvu derogaciju navodi se ajet “En-Nedžvā”, o kojem će, ako Bog da, kasnije biti govora.
3. Propis ustanovljen Kur'anom može biti derogiran nekim drugim ajetom koji se ne osvrće na prethodni propis niti se pojašnjava da se njime spomenuti propis stavlja izvan snage, kad će se derogacija prihvatiti jednostavno iz tog razloga što među njima postoji oprečnost, zbog čega će se držati potonjeg ajeta, s obzirom na to da je došao poslije ranijega, dokidajući propis koji je sadržavao prethodni ajet.

Konstatacija: Ovu vrstu derogacije Kur'an ne sadrži, a kako bi je i mogao sadržavati kad Uzvišeni kaže: “Zašto oni ne razmišljaju o Kur'anu: da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoga proturječja!” (En-Nisa, 82)

Međutim, veliki broj komentatora Kur'ana – i drugih – nisu na primjeren način razmotrili značenja ajeta, pa su pomislili da među mnogima od njih postoji oprečnost, te su, zbog toga, zauzeli stav da je ajet koji je objavljen kasnije dokinuo propis ranije objavljenog ajeta. Većina njih oprečnim je označila čak i one slučajeve kad je jedan od ova dva ajeta bio (samo) uobičajeni indikator za pojašnjenje nakane onog drugog, kakav je npr. ajet sa specifičnim smislom u odnosu na opći te uvjetovani prema neuvjetovanom, pa su i ovakvo što podveli pod derogaciju. Uzrok ovome jeste, pak, nedovoljno udubljivanje u ovakvo što ili nepažljiva upotreba riječi “derogacija” s obzirom na njeno jezičko značenje, kao i njena upotreba u ovoj ravni, bez obzira na njenu rasprostranjenost, prije negoli se utvrdilo šta se terminološki podrazumijeva pod ovom riječju. U ovom slučaju, posezanje za izrazom „derogacija“ zasniva se na nepažnji.