Duhovni razvoj djeteta

Duhovni razvoj djeteta

Roditelji koji su u porodičnom okruženju ljubazni sa svojom djecom i koji otvaraju prostor za dječije prirodne aktivnosti te djecu u njihovim aktivnostima ne ismijavaju i ne ponižavaju, vrlo brzo ostvaruju duhovni razvoj i duhovnu ličnost djece. Nasuprot tome, očevi i majke diktatori, koji se ponašaju grubo te svojim nedostojnim govorom i postupcima stvaraju atmosferu straha, sputavaju i sprečavaju prirodni rast i razvoj unutrašnjih dječijih potencijala. Ovakva djeca, zbog slabosti koju u sebi stalno osjećaju, postaju inferiorna i nisu jake ličnosti.

Osnovni uzrok osjećaja poniženosti i iskompleksiranosti djece jeste prekomjerno pokazivanje snage i sile odraslih. Ništa u ovolikoj mjeri ne gasi djetetovo nastojanje, trud i samopouzdanje kao poniženje koje osjeti pred silom. To posebno dolazi do izražaja kada mu roditelji, nakon korištenja sile, još kažu: “Ti to ne možeš uraditi, bolje i ne pokušavaj!” A još gore je što se ni na ovome ne zaustavljaju, nego mu kažu: “Glupane jedan, zašto to uopće pokušavaš, zar ne vidiš da si za to smotan i nesposoban!” Na taj način nevinu djecu izbezumljuju. Rijetko se dešava da se ovakvom metodom odgoja u djetetu ne proizvede jak kompleks niže vrijednosti. Ponekad je dovoljno da postoji samo otac tiranin da bi se oblikovala trajna prepreka stvaranja uravnotežene ličnosti kod djece.[1]

Časni Poslanik, s.a.v.a., je o odgoju djeteta rekao: “Ne preopterećujte, ne zamarajte i ne zaglupljujte svoju djecu!”

Dakle, ne govorite svojoj djeci: Ti si budala, ti si bijednik, ti si glupan, ti si nevaljalac, ti sve kvariš, ti si lažov… – jer svaka od ovih riječi je uvreda i omalovažavanje dječije ličnosti i predstavlja prepreku u njegovom duhovnom napretku i usavršavanju.

[1] Ma ve farzandane ma, str. 57.