Duša ne treba energiju

Duša ne treba energiju

To što najveće misaone radnje ne troše energije ni koliko jedno grčenje mišića potvrda je da razmišljanje nije fizička, odnosno materijalna aktivnost, nego jedna duhovna djelatnost koja izvire iz apstraktne duše. Apstraktna duša ne zahtijeva materijalnu energiju za svoje duhovne aktivnosti.

Prije četrnaest vijekova ljudi su pitali Božijeg poslanika, s.a.v.a., o postojanju duše. Uzvišeni Bog je u časnom Kur'anu dao odgovor na njihova pitanja.

و يسئلونك عن الرّوح، قل الرّوح من امر ربّي و ما اوتيتم من العلم الا قليلا

Pitaju te o duši. Reci: “Šta je duša –  samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.”[1]

Od vremena Božijeg poslanika pa do dana današnjeg dogodile su se mnoge doista velike promjene u svijetu. Čovjek je na putu znanja i nauke postigao očit napredak, prešao mnoge faze, otkrivao nepoznate stvari jednu za drugom i s mnogih tajni skinut je zastor. Međutim, po pitanju spoznaje duše stvar se nije mnogo promijenila od vremena Božijeg poslanika, s.a.v.a., jer ni u to doba čovjek nije imao znanja ni podataka o njoj, a ni današnji naučnici ne poznaju suštinu duše. U ono vrijeme čovjek je imao malo podataka o duši, a i današnji su, uprkos svom naučnom napretku, također mali i beznačajni što naučnici i otvoreno priznaju.

Doktor Eustace Chesser, engleski liječnik i psiholog, kaže:

“Neki smatraju da skup automatiziranih djelovanja našeg mozga sačinjava naše ‘Ja’ ili ego. Drugi kažu da je posrijedi mozak i uz njega jedna misteriozna iskra koja napušta naše tijelo u trenutku smrti. Kao što znate, veliki filozofi su mnogo razmišljali o duši i njenoj esenciji, njenom mjestu u našem tijelu, o tome da li i ona nestaje ili je vječna. Ovo zamršeno pitanje još uvijek nije riješeno i naučnici ga još uvijek nastoje otkriti.

Kako bilo, svako od nas za sebe treba riješiti ovo pitanje, odnosno moramo slijediti ili neko od mišljenja filozofa ili neko od vjerskih učenja o duši, ili pokušati za sebe donijeti zaključak o ovoj temi. Ona je toliko opširna, a mišljenja i vjerovanja o njoj toliko mnogobrojna da su posljednjih godina mnogi mislioci odlučili da ovu temu pokušaju istražiti i proučiti iz jednog drugog ugla. U tom smislu oni su pitanje duše, kao jedno veoma složeno i nejasno pitanje,  ostavili po strani i isključivo se posvetili istraživanju uma ili psihe, odnosno skupu naših osjećanja, uvjerenja i mišljenja.

Prethodno je potrebno napomenuti da još uvijek mnogo toga ne znamo o našem tijelu, ali smo, naravno, u stanju izvagati težinu ljudskog tijela ili načiniti njegov snimak. Čak smo u stanju i odvojeno izučiti različite ograne i izvršiti mnogobrojne oglede na njima. Međutim, ništa od ovoga nismo u stanju učiniti kada je u pitanju psiha. Tačno je da mi možemo izvagati težinu mozga, možemo napraviti snimak mozga i secirati ga. Sve to možemo u cijelosti učiniti na mozgu mrtve osobe ili donekle možemo ove oglede vršiti i na mozgu žive osobe. No postavlja se pitanje pomaže li nam seciranje mrtvog mozga u spoznaji psihe? Može li hirurg koji operira mozak jednog živog čovjeka shvatiti njegove unutrašnje misli? Nažalost, moramo reći da je pitanje spoznaje psihe mnogo složenije i zamršenije od toga.”[2]

Iz navedenog možemo izvesti dva zaključka:

Prvo, Časni Kur'an, kao knjiga koja pojašnjava istinu i koja je mjerilo za raspoznavanje istine od neistine, jasno potvrđuje postojanje duše, predstavljajući je kao božansku stvar (emre ilahi). Pored toga, Kur'an napominje da je znanje ljudi o njoj beznačajno i malo. I danas i materijalisti i spiritualisti, uprkos velikom napretku nauke, priznaju da nemaju znanja o čovjekovoj duši, kao ni o ljudskom razumu. Sve u svemu, predstavnici dva navedena misaona pravca priznaju da su, u biti, duša i razum za njih nepoznanice.

Drugo, i spiritualisti i materijalisti prihvataju da je u pogledu tjelesne funkcije ljudski mozak materijalno središte razuma i misli te će se, ukoliko dođe do njegova oštećenja, to odraziti na razmišljanje. Ovo pitanje je potvrđeno i u islamskim predajama.

Prenosi se da je Imam Sadik, a.s., rekao: “Mozak je središte razuma.”[3]

Ibn Abas je rekao da je Bog poslaniku Davudu, a.s., objavio i naredio da upita svog sina Sulejmana za četrnaest riječi da ga, ukoliko ispravno odgovori, učini nasljednikom znanja i poslanstva. Davud je upitao: “Sine moj, gdje je u tvome tijelu središte tvog razuma?” On je odgovorio: “Mozak je centar razuma.”[4]

[1] El-Isrâ’, 85.

[2] Rošd va zendegī, str. 134.

[3] Rošd va zendegī, str. 134.

[4] Tuhafu-l- ‘uqūl, str. 371.