Ebu Talibova odbrana Poslanika i Božanske Poslanice

Ebu Talibova odbrana Poslanika, s.a.v.a., i Božanske Poslanice

Allahov Poslanik, s.a.v.a., nije odustao od širenja islamske Poslanice već je povećao aktivnosti svoga i pokreta svojih odanih sljedbenika pa je nova vjera postala još privlačnija. Kurejšije su se stoga počeli ljutiti pa su pokušali pronaći put da zaustave širenje islama. S tim ciljem su se ponovo obratili Ebu Talibu, čas ga mameći raznim pogodnostima da ubijedi Poslanika da odustane od svog poziva i svoje vjere, čas prijeteći mu: “Ebu Talibe, ti si čovjek u godinama, imaš visok položaj i ugledan si među nama. Mi smo od tebe tražili da spriječiš svog bratića, a ti ga nisi odvratio od nas. Tako nam Allaha, ne možemo trpiti vrijeđanje naših očeva, obezvrjeđivanje naših ideala, klevetanje naših bogova, pa ili ga ti spriječi ili ćemo se boriti protiv i njega i tebe sve dok jedna stana ne bude poražena.”

Ebu Talib[1], koji je bio poglavar Beni Hašima, shvatio je odlučnost Kurejšija i znao je da se njih neće biti stid uraditi bilo šta samo da bi uništili njegovog bratića i njegovu mladu Poslanicu. Zato je ponovo pokušao smiriti stanje i ublažiti njihovu srdžbu ne bi li zaštitio svog bratića. Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.a., je istrajavao na dostavljanju islamske Poslanice izvršavajući Božije zapovijedi bez obzira na to kakvi su uvjeti i koji će biti rezultati. Rekao je:

يَا عمّ، و اللَّه لو وَضعُوا الشَّمسَ‏ فِي يَمينِي وَ الْقَمَرَ فِي يَسارِي عَلى أَنْ أَتْرُكَ هَذا الْأمرَ حَتَّى يُظْهِرَهُ اللَّه أو أُهْلَكَ فِيهِ، مَا تَرَكْتُهُ‏.

“Amidža, tako mi Allaha, da mi oni stave Sunce u desnu, a Mjesec u lijevu ruku da odustanem, ne bih odustao i neću ni odustati sve dok mi Svevišnji Allah ili ne da pobjedu ili ne uzme život.” Potom su se njegove časne oči ispunile suzama i ustao je da ide. Ebu Talib je bio dirnut zbog toga. Znao je za iskrenost svog bratića i vjerovao je u njega pa mu je rekao: “Bratiću, idi i govori šta želiš. Tako mi Allaha, nikada te neću izdati ni za šta.”

Kurejšije se nisu umorili ustrajavajući na sprečavanju Poslanikovog djelovanja. Ponovo su otišli kod Ebu Taliba nagovarajući ga da on ostavi Poslanika, a zauzvrat, umjesto njegovog bratića, oni će mu dati najljepše mladiće Mekke: “Ebu Talibe, ovaj mladić, Ammare ibn Velid, najnapredniji je i najljepši kurejšijski mladić i mi ga darujemo tebi! Uzmi ga i koristi se njegovom pameću i snagom. Neka ti bude kao tvoj sin, a ti nama predaj svog bratića, koji je razjedinio tvoj narod i obezvrijedio njihove svetinje. Mi ćemo ga ubiti i to je čovjek za čovjeka!” Ebu Talib, uvrijeđen ovom ponudom, uzvratio im je: “Tako mi Boga, loše je ono što mi nudite. Dajete mi svoje dijete da vam ga ja hranim, a vi moje da ubijete!? Nikada, tako mi Boga, nikada se to neće dogoditi.” Onda ga je Mut'im ibn ‘Adi ibn Neufil optužio: “Ebu Talibe, tako mi Boga, tvoj narod je pravedno postupio prema tebi, a ti od njih ništa ne prihvataš”, a Ebu Talib mu je odgovorio: “Tako mi Boga, nisu pravedno postupili prema meni, ali ti si ih sakupio da me skupa razočarate i dignete narod protiv mene. Radi šta hoćeš.”[2]

Tako su se Kurejšije uvjerili da nema nikakvog načina da pridobiju Ebu Taliba, ali i pokazali sve zlo u svojim dušama. Stoga je Ebu Talib poduzeo određene mjere kako bi zaštitio svog bratića i njegovo širenje Poslanice, pa je pozvao Beni Hašim i Beni Abdulmuttalib da brane Poslanika, da ga čuvaju i budu uz njega. Svi su se odazvali, osim Ebu Leheba. Ebu Talib je cijenio stav Beni Hašima, ohrabrio ih je i učvrstio njihovu odlučnost da i dalje štite Allahovog Poslanika.[3]