Stanovnici Taifa odbijaju pokoriti se islamskoj Poslanici

Stanovnici Taifa odbijaju pokoriti se islamskoj Poslanici

Poslanik, s.a.v.a., je bio svjestan da će Kurejšije povećati pritisak, te da se planovi mnogobožaca da unište Poslanicu neće zaustaviti, jer je s preseljenjem Ebu Taliba izgubio i zaštitu. Zato se islamska Poslanica trebala otvoriti prema područjima izvan Mekke i okoline, a Poslanik, s.a.v.a., izgraditi odgovornog čovjeka koji bi mogao upravljati, čime bi se dobila potrebna osnovna teritorija na kojoj bi se obezbijedila stabilnost i primijenilo islamsko uređenje i u kojoj bi muslimani slobodno živjeli i uređivali svoje odnose sa svojim Gospodarom i s ljudima, a potom izgradili islamsku civilizaciju po uputama s “neba”. Za to mjesto je izabrao Taif, mjesto gdje je živjelo pleme Sekif,[1] najveće arapsko pleme nakon Kurejša.

Stigavši u Taif, uz pratnju Zejda, ili Zejda i Alija, uputio se do poglavara i uglednika Sekifa. Pozvao ih je ka Allahu i predočio im ono zbog čega je bio došao, a to je da ga podrže u njegovom pozivu i ga brane od njegovog naroda, ali oni nisu pridali pažnje njegovom pozivu i odbili su ga izrugujući mu se. Jedan od njih je govorio: “Poderat ću zastore Ka’be, ako je Allah tebe poslao!” Drugi je rekao: “Tako mi Boga, neću s tobom pričati, jer ako si poslat od Allaha, tvoj položaj je preuzvišen da bih odbio tvoje riječi, a ako pripisuješ Allahu laž, nisi dostojan da pričam s tobom.” Treći je pak rekao: “Zar je Allah toliko nemoćan pa je tebe poslao?”

Nakon ovog grubog i besmislenog odgovora, Poslanik, s.a.v.a., prije odlaska zatražio je od njih da taj razgovor ostane među njima, kako ne bi saznali Kurejšije pa mu se još smjelije suprotstavili. Međutim, čelnici Sekifa su nahuškali svoje neznalice i sluge protiv njega pa su ga počeli vrijeđati, vikati na njega i gađati ga kamenjem, i to toliko da nije zakoračio ni jedan korak, a da ga nije pogodio jedan kamen. Bio je primoran potražiti utočište u bašči ‘Utbe i Šejbe, sinova Rabi'e, i kako su njih dvojica bili u bašči, neznalice su se razišle. Krv mu je tekla iz nogu, pa je sjeo pod vinovu lozu i obratio se svom Gospodaru:

اللهُمَّ إليكَ أَشكُو ضَعفَ قُوَّتي وَقِلّةَ حِيلَتي وَهَوَانِي علَى النَّاسِ، أَرْحَمُ الرَّاحِمينَ أنتَ ؛ ارْحَمْنِي، إِلى مَنْ تَكِلُني؟ إِلى بَعِيدٍ يَتَجَهَّمُني، أَمْ إِلى عَدُوٍّ ملَّكتَهُ أَمْرِي؟ إِن لَمْ تكُنْ غَضبانًا عليَّ فَلا أُبالِي، غيرَ أَنَّ عَافِيتَكَ هِي أَوسَعُ لِي.

“Gospodaru moj, iznosim Tebi svoje slabosti, svoju bezizlaznu situaciju i svoje poniženje pred ljudima! Najmilostiviji od milostivih! Ti si Gospodar potlačenih i Ti si moj Gospodar, kome me prepuštaš? Nekom dalekom koji me iznevjeri ili neprijatelju kome si dao vlast nada mnom? Ako to nije od Tvoje srdžbe prema meni, onda nemam brigu.” Poslanik, s.a.v.a., je u Taifu naišao na ljubaznu pažnju samo jednog slabašnog kršćanina koji je u njemu vidio znamenje vjerovjesništva.[2]

Vraćajući se iz Taifa, izgubljene nade u Sekif i tužan što se niko nije odazvao njegovom pozivu, zadržao se u mjestu Nahle, između Mekke i Taifa. Dok je klanjao u dubini noći, prolazila je grupa džinna i slušala učenje Kur'ana, pa kada je on završio s namazom, oni su krenuli svom narodu da ih opomenu nakon što su sami povjerovali i odazvali se onome što su bili čuli.[3]

Svevišnji Allah ga je obavijestio o tome:

وَإِذْ صَرَفْنَآ إِلَيْكَ نَفَرًا مِّنَ ٱلْجِنِّ يَسْتَمِعُونَ ٱلْقُرْءَانَ فَلَمَّا حَضَرُوهُ قَالُوٓاْ أَنصِتُواْ فَلَمَّا قُضِىَ وَلَّوْاْ إِلَىٰ قَوْمِهِم مُّنذِرِينَ قَالُواْ يَـٰقَوْمَنَآ إِنَّا سَمِعْنَا كِتَـٰبًا أُنزِلَ مِنْ بَعْدِ مُوسَىٰ مُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ يَہْدِىٓ إِلَى ٱلْحَقِّ وَإِلَىٰ طَرِيقٍ مُّسْتَقِيمٍ يَـٰقَوْمَنَآ أَجِيبُواْ دَاعِىَ ٱللَّهِ وَءَامِنُواْ بِهِۦ يَغْفِرْ لَكُم مِّن ذُنُوبِكُمْ وَيُجِرْكُم مِّنْ عَذَابٍ أَلِيمٍ

A kada tebi poslasmo nekolicinu džina da Kur'an slušaju, pa kad prisustvovaše učenju njegovu, rekoše: “Šutite!”, a kad se ono završi, oni se narodu svome, opominjući ga, vratiše i rekoše: “O naš narode! Mi smo zbilja Knjigu jednu slušali, koja nakon Musaa objavljena bi, potvrđujući istinitim one prije nje objavljene, napućuje Istini i Putu Pravome! O naš narode! Odazovite se vi pozivatelju Allahovu i u Njega, Allaha, povjerujte, On će vam grijehe oprostiti i od bolne patnje vas zaštititi!'”[4]

[1] Poznato pleme koje od prije islama živi u Taifu i okolini, na zapadu Arapskog poluotoka. Stanovnici Taifa su vrlo kasno primili islam, 9. godine po hidžri.

[2] I'lamu-l-vera, sv. 1, str. 133; Biharu-l-envar, sv. 19, str. 6-7; Es-Siretu-n-nebevijje, sv. 2, str. 419-421; Tarihu-t-Taberi, sv. 2, str. 80-81.

[3] Es-Siretu-n-nebevijje, sv. 2, str. 421-422; Et-Tabekatu-l-kubra, sv. 1, str. 212.

[4] El-Ahkaf, 29-31.