Otvorenost prema Poslanici i prepreke u Mekki

Otvorenost prema Poslanici i prepreke u Mekki

Poslanikov pokret je bio svestrani džihad, njegovi govori, postupci i ponašanje su poticali iz zdravog fitreta i uzvišenog morala, dozivao je istinu u dušama kako bi ih oživio i pozivao je ka vrlinama kako bi ljudi bili u blagoslovlju, pa zato nije izgubio nadu uprkos kurejšijskom ugnjetavanju i njega i njegovih ashaba i uprkos njihovim i grubostima i nasilju stanovnika Taifa prema njemu. Poslanik, s.a.v.a., se sad već kretao među ljudima i sve ih pozivao ka Božijoj vjeri, naročito u vrijeme umre i hadždža, kada su bile velike prilike za promovisanje poziva, pa je u boravištima raznih arapskih plemena govorio:

يَا بَنِي فُلانٍ، إِني رَسُولُ اللهِ إِليكُمْ يَأْمرُكُم أَن تَعبُدُوهُ وَلا تُشْرِكُوا بِهِ شَيئًا وَأَن تُصَدِّقُونِي وَأَنْ تَمْنَعُونِي حَتَّى أُبَيِّنَ عَنِ الله مَا بَعَثَنِي بِهِ.

“O, plemena…, doista sam ja Božiji Poslanik vama, On vam naređuje da Njemu robujete i da ništa Njemu ne pridružujete, da vjerujete u mene, potvrdite moj poziv i branite me sve dok vam ne objasnim ono za šta sam poslan.” Ponavljao je ovo više puta, bez obzira na ono šta bi dobio zauzvrat – nekad grubo odbijanje, a nekad lijepo izvinjenje. Pored toga, ponekad bi dobijao prijedloge onih koji su u islamu vidjeli politički plan za dolaženje do vlasti, pa su pokušavali dogovoriti se s njim, ali on bi im odgovarao tako da nije ostavljao ni najmanji prostor za trgovinu ili pomisao za iskorištavanje prilike na račun principa riječima:

الْأَمْرُ إِلى اللهِ يَضَعُهُ‏ حَيْثُ‏ يَشَاء

“Sve je u Božijoj ruci, stavit će gdje On želi.”

U isto vrijeme, ponekad bi Ebu Leheb išao iza Poslanika, s.a.v.a., odvraćajući narod od toga da ga slijedi, pa je govorio: “O pleme tog i toga, ovaj vas poziva da skinete Lata i Uzza s vaših vratova i prihvatite novotarije i zablude koje je on donio. Nemojte mu se pokorovati i slušati ga!”[1] Na drugom mjestu, Ebu Lehebova žena, Umm Džemil, zalazila bi među žene i izrugujući se Poslaniku, s.a.v.a., i njegovom pozivu pokušavala ih odvratiti da ga ne slijede.

Poslanik, s.a.v.a., nije mogao uvjeriti arapska plemena u islamsku Poslanicu, jer su Kurejšije imali visok vjerski položaj među Arapima zbog održavanja časne Kuće, a upravljali su i važnim trgovačkim i ekonomskim centrima na Arapskom poluotoku te imali mreže veza i savezništva s okolnim plemenima kojima je Poslanik, s.a.v.a., predočavao islam. Doista je bilo teško razbiti sve te okove i ukinuti prevlast Kurejša pa je posve bilo razumljivo kolebanje ljudi u prihvatanju islamske Poslanice. Ipak, Kurejšije su se bojali Poslanikovih postupaka i jačanja njegovog poziva pa su tražili utočište u varkama kako bi ubijedili nevjernička srca da se ne odazovu njegovom pozivu. Tako su proširili glasine o čaroliji govoreći da je on čarobnjak koji riječima razdvaja muža od supruge, brata od brata. Naravno, nisu uspjeli jer bi se svakome ko bi se susreo s Poslanikom, s.a.v.a., počelo otkrivati njegovo veličanstvo i veličanstvo Poslanice.[2]

[1] Es-Siretu-n-nebevijje, sv. 2, str. 423-425; Tarihu-t-Taberi, sv. 2, str. 83-84; El-Bidajetu ve-n-nihaje, sv. 3, str. 170-171.

[2] Es-Siretu-n-nebevijje, sv. 2, str. 270; El-Bidajetu ve-n-nihaje, sv. 3, str. 79; Subulu-l-huda ve-r-rešad, sv. 2, str. 335.