Prva prisega na ‘Akabi
Prva prisega na ‘Akabi
Poslanik, s.a.v.a., nije odustajao od širenja islamske Poslanice i nije se ustezao pozvati bilo koga od onih koji su dolazili u Mekku nekim poslom, od kojeg se nadao nečem dobrom ili pretpostavio da će njegov poziv ostaviti na njega trag.
Grad Jesrib[1] je patio od političkog i vojnog sukoba između dvije snažne sukobljene strane u stanovništvu, Aus i Hazredž. Ovi sukobi su stalno raspirivani spletkama nekih jevreja koje su lukavstvom i podlošću izazivali jer nisu postojali Božiji zakoni.
Poslanik, s.a.v.a., se susreo s nekima ličnostima iz Jesriba koji su dolazili u Mekku tražeći savezništvo s Kurejšijama kako bi ojačali svoju stranu, tako da se među njima brzo proširila vijest o poslanstvu, za čiju su iskrenost i istinitost potvrdu našli u svojim dušama. U jednom od susreta sa skupinom ljudi iz Beni ‘Afra[2], ogranka iz Hazredža, Poslanik, s.a.v.a., im je predočio islam i proučio ajete iz časnog Kur'ana. On je vidio u njihovim očima odaziv i u srcima žudnju za još ajeta… Iz govora Allahovog Poslanika, s.a.v.a., su se uvjerili da je on taj vjerovjesnik čijim dolaskom su jevreji u Jesribu stalno prijetili mnogobošcima u Jesribu, kad god bi izbio kakav sukob među njima govoreći: “Doista će se uskoro pojaviti vjerovjesnik čije je vrijeme nastupilo i koga ćemo mi slijediti i ubit ćemo vas kao narode ‘Ada i Irema[3].”
Svih šesterica izaslanika Jesriba odmah su izrazili da prihvataju islam i rekli su Poslaniku, s.a.v.a.: “Napustili smo svoj narod u Jesribu, koji je u takvom neprijateljstvu i zlu kakvom nema sličnog ni u jednom narodu. Mi se nadamo da će ih Allah posredstvom tebe okupiti. Idemo sad njima predočiti tvoj poziv i pozvati ih u vjeru koju smo mi već prihvatili.” I zaista su se vratili u Jesrib i počeli govoriti o Poslaniku, s.a.v.a., islamskoj Poslanici i o dolazećoj nadi u život kojim će vladati sigurnost i sreća. Tako se proširila vijest o islamskoj Poslanici među njima i nije ostala ni jedna kuća u kojoj se nije spominjao Poslanik, s.a.v.a.[4]
Dani su jako brzo prolazili i u vrijeme hadždža jedanaeste godine od poslanstva stiglo je izaslanstvo iz Jesriba iz oba plemena, i Ausa i Hazredža, a sačinjavalo ga je dvanaest ljudi među kojima šesterica koji su prošle godine primili islam. Izaslanstvo se tajno sastalo s Poslanikom, s.a.v.a., na Akabi[5], planinskom prijevoju kroz koji su prolazili putnici iz Jesriba prema Mekki, i položili su mu prisegu da neće ništa pridruživati Allahu, da neće krasti, činiti blud, ubijati svoju djecu, potvarati niti kršiti njegove zapovijedi.[6] Poslanik, s.a.v.a., ih taj put nije želio više opterećavati, ali je uputio s njima mladog borca, Mus'aba ibn ‘Umejra[7], da preuzme njihovo podučavanje i vjersko obrazovanje. Tako se dogodila prva prisega na Akabi.
[1] Staro ime grada koji se sada zove Medina. Nalazi se oko 350 kilometara sjeverno od Mekke. Jedno je od najstarijih naseljenih mjesta zbog obilja vode, zelenila i obradivog zemljišta.
[2] Ovako stoji u izvorniku, ali to nije precizno. Ne postoji pleme pod imenom Beni ‘Afra, niti ogranak plemena. ‘Afra je ime jedne žene čiji je sin bio član jedne grupe koja se susrela s Poslanikom, s.a.v.a., a on je bio ashab Muaz ibn Haris, po majčinom imenu poznat kao Muaz ibn ‘Afra. Imao je dvojicu braće, ali oni nisu prisustvovali tom susretu.
[3] ‘Ad je ime naroda Huda, a.s., a Irem je ime grada koji su izgradili. (El-Fedžr, 6–8)
[4] El-Menakib – Ibn Šehr Ašub, sv. 1, str. 181; Biharu-l-envar, sv. 19, str. 25; Et-Tabekatu-l-kubra, sv. 1, str. 217-219; Delailu-n-nubuvve, sv. 2, str. 430-431.
[5] ‘Akabe je mjesto na Mini u blizini Mekke, gdje je abbasijski halifa Mensur izgradio džamiju koja i danas postoji.
[6] I'lamu-l-vera, sv. 1, str. 141-142; El-Menakib – Ibn Šehr Ašub, sv. 1, str. 181-182; Es-Siretu-n-nebevijje, sv. 2, str. 433; Delailu-n-nubuvve, sv. 2, str. 436.
[7] Mus'ab ibn ‘Umejr ibn Hašim ibn Abdimenaf ibn Abdu-d-dar, rođen u Mekki, mladić vrlo lijepog izgleda. Raskošno se odijevao i koristio najljepše mirise, tajno primio islam i bio jedan od prvih muslimana. Prvi je Poslanikov, s.a.v.a., izaslanik. Na Uhudu je nosio bajrak i tamo je postao šehid.
