Emailovi Clintone, oil giganti i terorizam protiv šija muslimana

Emailovi Clintone, oil giganti i terorizam protiv šiija muslimana

Ima smisla da naftni giganti budu u redu sa fanatistima koji mrze šiija muslimana. Šiitski islam sa svojom porukom o društvenoj pravdi i suprotstavljem kapitalizmu je neprijatelj Wall Streeta.

Autor: Caleb T. Maupin

U petak, prvog jula, hiljade ljudi mirno su izašli na ulice Zarije, grad na sjevernom dijelu Nigerije. Demonstranti su nosili banere na kojima su bile slike Kupole na Stijeni u Jerusalemu, te plakate i zastave Palestine.

Posljednji petak u Ramazanu, muslimani širom svijeta izlaze na ulice povodom Dana Kudsa kako bi se suprotstavili Izraelu, i tražili da se „El-Kuds“ (koji je poznat i kao Jerusalem) vrati Palestincima.

Posebno zanimljive bile su demonstracije u Nigeriji, koje su ove godine mirno prošle uprkos prijetnjama od strane kako vojske tako i terorista Boko Harama. Demonstracije su bile organizirane od strane Islamskog Pokreta u Nigeriji, ali su obuhvatile i sunije, kršćane i druge koji su protiv izraelske arogancije. Demonstranti na Dan Kudsa bez ikakve bojazni nisu održali samo proteste protiv Izraela, već su tražili i oslobađanje lidera Islamskog Pokreta u Nigeriji, šejha Ibrahima Zakzakija.

Zakzaki, glavni vjerski autoritet šiija u Nigeriji, zatočen je u vojni zatvor nakon što je uhapšen prikom upada vojske u njegovo mjesto boravka. Taj događaj je nazvan Masakr u Zariji. Sudile su mu razne strane uključujući i Međunarodnu organizaciju za ljudska prava. 12. decembra 2015. godine masakrirano je najmanje 300 civila kada je nigerijska vojska napala glavni centar Islamskog Pokreta u Nigeriji. Šejh Zakzaki je od tog dana prebačen u vojno zatočeništvo bez ikakve optužnice protiv njega. Nekoliko njegove djece su bili među ubijenima. Nigerijska vojska sada tvrdi da je Zakzaki zadržan preko njegove volje, „radi njegove zaštite“! Šiitski muslimani u Nigeriji odbacuju ovu tvrdnju i zahtijevaju njegovo hitno i bezuvjetno oslobađanje.

Clintonovi emailovi „sektaški rat“ opisuju kao „ne baš loša stvar“

Samo nekoliko dana nakon demonstracija održanih širom svijeta povodom Dana Kudsa, šiitska naselja u Saudijskoj Arabiji su bila na meti bombaških napada. Niko još nije preuzeo odgovornost za ove napade.

Unutar Saudijske Arabije, šiitski muslimani žive kao građani drugog reda. Većinom ne mogu dobiti odobrenja da se obrazuju i primorani su da rade fizičke poslove. Dok saudijska kraljevska porodica živi u raskoši, šiitski muslimani znoje se u naftnim poljima i refinerijama, vadeći i pročišćavajući hiljade barela nafte koja tiranska kraljevina izvozi svakog dana. Šiitska zajednica u Saudijskoj Arabiji još uvijek ključa od srdžbe zbog činjenice da je izvršena egzekucija nad njihovim visoko rangiranim liderom ajetullahom Nimrom En-Nimrom u januaru. Džamije koje pripadaju organizaciji Hizbullaha u Libanu napadane su IDIŠ-ovim bombama otkako njegovi borci nastavljaju da pružaju  podršku sirijskoj vlasti na frontovima. Iračke šiije su se susreli sa talasima terorizma od američke invazije Iraka. Jedno od najsvetijih šiitskih mjesta, mauzolej Imama ‘Askerija, bio je miniran 2006. godine kada je srušeno njegovo zlatno kube.

Skoro svugdje šiitski muslimani su bili na meti i ubijani su. Islamska Republika Iran, jedina zemlja u svijetu čija je vlast zasnovana na šiitskom islamu, doživjela je talase napada iniciranih religijskom mržnjom.

Jedna teroristička organizacija, pod nazivom Džundullah, djeluje na granici Irana s Afganistanom svoje operacije finansira iz trgovine heroinom. Iako je američka obalna policija prodrla unutar te terorističke organizacije (Džundullah) ona je odbila informisati Iran o očekivanim terorističim napadima na civile.

Četvrtog jula pušteno je 30,000 mailova Hillary Clinton preko Wikileaksa. Jedan dio njenih mailova se odnosi na Irak. U nekim od mailova može se pročitati kako su Clinton i druge ličnosti ministarstva vanjskih poslova nastojali da zaštite nastanjene u „Kampu Ešref“ ili „Kampu slobode“. To je mjesto u Iraku gdje su Mudžahedine Halk, strana organizacija koja je do 2013. zvanično bila proglašena kao teroristička, bazirali svoje operacije radeći na svrgnuću Islamske Republike Iran.

Mudžahedine Halk su teroristi koji sebe nazivaju islamističkim marksistima! Iz svog kampa u Iraku izvršili su mnogo atentata i podmetanja bombi. Likvidiranje iranskog civilnog naučnika bila je najnovija akcija Mudžahedine Halka u koordinaciji sa Mosadom. (MOSAD)

Novi objavljeni emailovi Clintonove pokazuju koliko je izborima formirana iračka vlast umorna od gostovanja grupe ubitačnih terorista koji su koristili iračku teritoriju kao glavnu komandu za svoje operacije. Clintonova i drugi zvaničnici ministarstva vanjskih poslova su pregovarali sa iračkom vlašću čineći sve što mogu kako bi bili sigurni da neće biti uhapšeni teroristi Mudžahedine Halk, koji su ubili po desetine hiljada nevinih civila tokom tri decenije, te da će biti zaštićeni i prebačeni na drugu lokaciju.

USA i Izrael, u uskom savezništvu sa Saudijskom Arabijom, aktivno podržavaju ubijanja šiitskih muslimana širom svijeta. Od proameričkog nigerijskog režima, do Jemena, Iraka i Sirije, snage koje otvoreno pozivaju u istrebljenje onih koje oni nazivaju „rafidijskim šiijama“ dobijaju nekad pasivnu, a nekad otvorenu podršku.

Jedan od već spomenutih emailova Clintonove ukazuje na to da su američki lideri razmatrali moguću korist sektaškog rata između sunija i šiija na Bliskom Istoku. Jedan email koji je proslijeđen Hillary Clintonu o Siriji sadrži jako uznemirujući pasus: „Pad Asadove vlasti dobro može rasplamsati sektaški rat između šiija i većinskih sunija u regionu što će se uvući u Iran; rat koji po viđenjima izraelskih komandanata neće biti loša stvar za Izrael i njegove zapadne saveznike.“

Pretpostavljeni rat se ne dešava tačno onako kako je zamišljen u emailovima Clintonove. Vrlo je lahko konflikt između sunija i šiija opisati kao još jedno staro etno-religijsko rivalstvo. Posmatrači sa Zapada su obmanuti da ponavljaju opće poznate rečenice kao što su „ti ljudi su hiljadama godina međusobno ratovali“, ili, „obje strane su u pravu“. Međutim, ako neko dublje posmatra ovaj konflikt, vidjet će da se ovi šabloni ne uklapaju.

Na primjer, u Islamskoj Republici Iran, koju vode šiitski muslimani, sunije su slobodni da javno prakticiraju i promovišu svoje vjerovanje, kao i kršćani, zaroastranci i jevreji. Po iranskom ustavu svim monoteističkim vjernicima zaštićena je sloboda vjeroispovijesti, iako vlast postupa po šiitskoj svjetonazor i vode je šiitski učenjaci.

U Siriji, šiitski muslimani iz Hizbullaha i iz iranske Revolucionarne Garde rame uz rame sa sirijskim kršćanima, komunistima, provoslavnim ruskim nacionalistima bore se protiv IDIŠ-a. Većina vojnika u sirijskoj vojsci odanoj međunarodno priznatoj sirijskoj vlasti su sunije.

U Jemenu, zejdijska organizacija Ansarullah, poznati i kao Houthi, je u savezništvu sa sunijama i sekularistima u Revolucionarnom Komitetu u ratu protiv agresije vođene od strane Saudije.

Šiitski muslimani, jednostavno, ne idu u pravcu vjerskog sektaškog rata na Bliskom Istoku. Ni većina sunija to ne želi. Pozivi u nasilje protiv ljudi na osnovu njihovih vjerskih i etničkih pozdina dolazi od jedne specifične grupe sunija koja ima mnogo novca za sobom.

Serijsko nasilje uglavnom protiv šiitskih muslimana ne može biti obrazloženo kao „sunijsko-šiitski“ sukob. Ustvari, to je rat protiv civilizacije koji se vodi od strane vehabijskih fanatika. Najotvorenije mete vehabijskih fanatika su šiitski muslimani, ali mnoge sunije i kršćani su također istrijebljeni od strane njih. Kako vehabijski teroristi postaju jači, ne samo šiije, već i kršćani, Druzi, Jezidije i čak moderne sunije su u velikoj opasnosti.

Saudijska propaganda sve snage koje pruže otpor vehabijskom terorizmu na Bliskom Istoku svode na neku vrstu iranske svjetske zavjere, uprkos činjenici da su te snage jedna od najraznolikijih koalicija po vjerskom i političkom opredjeljenju u historiji svijeta, jer obuhvata komuniste, islamske revolucionare, arapske nacionaliste i kršćane, a koji su svi ujedinjeni protiv vehabijskog terorizma.

Nigerijska vlast, koja je istrijebila šiitske muslimane u decembru (2015.), vehabijska saudijska kraljevina i Hillary Clinton imaju jednu zajedničku tačku: svi rade sa velikim američkim naftnim kompanijama.

British Petroleum, Royal Dutch Shell, Exxon-Mobile, i Chevorn su četiri najveće naftne kompanije u svijetu a poznate su kao „Giganti“. One postupaju kao povjerenici ili kartel dogovarajući se međusobno o proizvodnji i cijeni. Sve četiri kupuju saudijsku naftu.

Lična fondacija Hillarye Clinton (pored Vijeća za strane odnose koje osmišljava strategiju CIA-e i ostali glavnu američku stranu politiku) javno se finansira od strane Exxon-Mobile i drugih velikih naftnih kompanija.

Nigerijska vlast kao glavna naftna država u afričkom kontinentu blisko sarađuje sa Shell-om i Chevron-om. Shell oil čak posjeduje svoju privatnu armiju u naftom bogatom Niger Delta području. Nije slučajno što su vehabijski teroristi u „Boko Haram“ terorisali narod u Nigeriji više od jedne decenije.

Saudijsko širenje vehabijskog fanatizma u cijelom svijetu zavisi od veze sa velikim naftnim kompanijama u Wall Streetu.

Uništenje Libije 2011. godine, NATO-ovim bombardiranjem i svrgavanjem islamskog socijalističkog režima, bio je početak djelovanja vehabijskih snaga.

Al-Kaida i ISIS skoro da nisu imali prisustva u Libiji prije 2011., no nakon NATO-ovog bombardiranja osnažili su više nego ikada. Isto se može reći i za Irak i Afganistan. Vanjska politika SAD sprovođena pod nazivom „rat protiv terorizma“, činila je više dobra vehabijskim teroristima.

Rat siromaštva protiv bogatstva

Ima smisla da „big oil“ (naftni giganti) podržavaju fanatike koji mrze šiije. Šiizam je u okviru svoga vjerovanja u društvenu pravdu i opiranje kapitalizmu protivnik Wall Street-a.

Šiije ne drže časnim samo Poslanika Muhammeda, već i Imame koji su ga slijedili. Imam Ali i Imam Husejn su pali kao žrtve borbe protiv izuzetno bogatih i moćnih silnika. Šiije u svetim danima poput Ašure, slave one koji su se žrtvovali zarad potlačenih. Izreke Imama Alija i Imama Husejna nose u sebi snažnu osjećajnost antikapitalizma i populizma. Posljednja želja i oporuka Imama Alija muslimanima je bila: Ne težite ka Ovom svijetu i ne obmanjujte se njime. Ne žalite ni za čim što ste u njemu propustili. Obznanjujte istinu. Radite za Onaj svijet. Ustajte protiv tlačitelja i stanite uz potlačene.“

Islamska revolucija u Iranu 1979. godine značila je istupanje glavne države u proizvodnji nafte iz kandži Wall Street-a i Londona. Svrgnut je šah koji je bio marioneta velikih naftnih korporacija, i koji je uživao u bogatstvu svoje zemlje dok je država ostala nerazvijena i siromašna.

Na scenu je stupila Islamska Republika Iran čiji slogani su bili: Niti Istok, niti Zapad; Ne kapitalizam – samo islam; Rat siromaštva protiv bogatstva. Islamska revolucija u Iranu je inspirisala ustanke šiijskih muslimana širom svijeta. Slijedeći primjer Irana, u Saudijskoj Arabiji šiitski radnici u naftnoj industriji podigli su ustanak i borili se protiv Wall Street-ove monarhije.

Šiije u Libanu su osnovale borbenu organizaciju Hizbullah koja je funkcionisala slično komuni, brinući se za ljude i naoružavajući ih za odbranu od neprijatelja. Hizbulah je odnio ogromnu pobjedu protiv izraelskog uzrupatora 2006. godine.

U Nigeriji, Pakistanu, Libanu, Iranu, Iraku, Saudijskoj Arabiji i svuda, šiitski muslimani su obavezani svojom vjerom ne samo da drže do religijskih principa, već i do društvene pravde. Iranski državni dužnosnici slave Malcolma X i Oslobodilački pokret crnaca u SAD. Iranska vlada je 1980-ih pružila podršku Irskoj republikanskoj vojsci koja se borila protiv Britanskog carstva. Iran je nastavio podržavati palestinski narod u njihovoj borbi protiv Izraela, uprkos njima neprijateljski nastrojenog palestinskog vođstva i različitosti vjerskih pogleda.

Udar na šiitske muslimane ima za cilj čuvanje i zaštitu bogatih i moćnih. Šiizam je postao način izražavanja i organizacije borbe onih koji teže stabilitetu i pravdi u društvu. Svako ko pravdu drži vrijednom i želi obustavljanje terorizma, treba biti zabrinut po pitanju rastućeg progona šiija. Činjenica da e-mailovi Hillary Clinton pokazuju njenu ravnodušnost prema ovom pitanju, pa u nekim slučajevima i njeno aktivno učešće u tome, trebala bi biti uznemirujuća za moralno osviještene ljude u SAD.

 

 

Caleb Maupin je politički analitičar i aktivista iz New Yorka. Studirao je političke nauke u Baldwin-Wallace College. Bio je inspirisan je i uključen u pokret Occupy Wall Street, posebno za online časopis „New Eastern Outlook“ gdje mu je članak prvi put i objavljen.