Genijalci i Božiji poslanici

Genijalci i Božiji poslanici

Neka djeca se rode sa posebnim odlikama i svojstvima, koje obična djeca ne posjeduju. Razum i shvatanje, inteligencija i bistrina, snaga pamćenja i brzina prenošenja podataka, odvažnost i samonadzor – samo su neke od osobina koje se, izuzetno, jave kod nekih osoba. Veliki ljudi i genijalci svijeta još od djetinjstva razlikuju se od ostale djece. Zapanjujući i iznenađujući uspjesi koje ove osobe ostvare u svojim životima – mogu se zahvaliti upravo onim prefinjenim nitima utkanim u njihovu nutarnju građu ličnosti.

Ebu Zekerija Tabrizi je bio učenik Ebu-l-A‘la Mearrija, kod kojeg je godinama slušao predavanja. Ebu-l-A‘la Mearri zbog sljepila nije mogao čitati knjige. Jednog mu je dana Ebu Zekerijja, u džamiji Mearretu-n-Nu‘man, čitao knjigu. Tada je jedan čovjek iz Tabriza, sticajem okolnosti, došao da klanja u toj džamiji. Ebu Zekerijja se silno obradovao vidjevši ovog čovjeka (svog zemljaka), te je na nekoliko trenutaka prestao čitati. Učitelj ga je pitao za razlog, a Ebu Zekerijja mu je rekao za svog zemljaka. Ebu-l-A‘la Mearri mu reče: “Ustani i sa njim razgovaraj!” Ovaj kaza: “Dozvoli da završim do kraja stranice.” Učitelj reče: “Ne, ja ću te pričekati.” Ebu Zekerijja se udalji nekoliko koraka od svog učitelja i sjede sa svojim zemljakom te poče sa njim razgovarati na njihovom lokalnom jeziku. Međusobno su postavljali pitanja i odgovarali. Kada se vratio učitelju, Ebu-l-A‘la Mearri ga upita: “Na kojem ste to jeziku razgovarali?” Ovaj odgovori: “Na azerskom.” Onda učitelj reče: “Nisam razumio o čemu ste pričali, ali sam zapamtio sve što ste rekli.” A potom je ponovio cijeli njihov govor bez imalo oduzimanja. Ebu Zekerijjaov komšija se začudi i zadivi Mearrijevom pamćenju i tome kako je ovako brzo mogao zapamtiti sve ove izraze i riječi koje nije razumijevao.^[1]

U toku minulih stoljeća, povremeno bi se javljali genijalci koji bi bili na veoma visokoj razini razumijevanja naučnih činjenica i čija se inteligencija ne bi mogla ni uporediti sa inteligencijom drugih ljudi. Napreci, koji su postignuti u materijalnom životu, prije svega se mogu zahvaliti izvanrednom umskom potencijalu ovih neobičnih ljudi. Ovi genijalci su svojim posebnim umskim kapacitetima shvatali naučne činjenice i tako karavanu čovječanstva vodili ka novom napretku.

Među milionima osoba izaberimo nekoliko rijetkih osoba koje su dale stanovit doprinos općem ljudskom napretku, i koje su se oštroumnošću ili nadarenošću uzdigle iznad ostalih. To su oni koji su prednjačili u ljudskosti i koji predstavljaju sami vrh civilizacije. Mi ljudsku civilizaciju posmatramo kao živu masu koja se mijenja i znamo da te promjene, uglavnom, počinju posredstvom rijetkih osoba, a ponekad i posredstvom pojedinaca.

Ovi izuzetni mozgovi predstavljaju središte talasa, koji se javljaju poput talasa oko kamena bačenog u vodu, koji se šire okolo. Moguće je da se ovakvi umovi pojave u Aziji, Americi, ili u bilo kojem dijelu ljudskog roda. Oni nisu Kinezi, Amerikanci, Englezi, Francuzi, Indijci…, oni su ljudi.^[2]

Ljudski napredak na duhovnim razinama i na putu oslobađanja od idolopoklonstva, vatropoklonika, ubijanja djece, oslobađanja od sujevjerja i ideoloških neznanja, duguje se Božijim ljudima i posjednicima objave i poslanstva. Oni su po svojoj građi i unutrašnjim mogućnostima bili sasvim neobični ljudi. Iako su naučavanja i zakoni Božijih poslanika nebeskog porijekla, oni su ipak bili samo posrednici u dostavljanju Božijih naredbi. Vjerske, moralne i odgojne istine usvojili su preko objave i dostavili su ih ljudima. Međutim, ne treba zaboraviti da svakom čovjeku ne dolikuje da prima Božiju objavu i da svaki čovjek nema vrijednost za poslanstvo Božije.

اَللّهُ أَعْلَمُ حَيْثُ يَجْعَلُ رِسَالَتَهُ

A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.^[3]

 Savršeni razum, izvrsna i nesvakidašnja inteligencija odlike su koje su krasile Poslanika i prije dolaska Objave i s čime su svi bili upoznati. Božiji Poslanik je i prije nego što je od strane Uzvišenog Boga naimenovan Poslanikom bio savršen čovjek i jedinstvena ličnost. Uzvišene misli i nadarenost bez premca bili su vidljivi u govoru i djelovanju tog neobičnog čovjeka. Taj jedinstveni i neuporedivi čovjek jednostavno je bio osoba koja je zasluživala položaj vjerovjesništva – i zato ga je Uzvišeni izabrao za vođu ljudske zajednice.

U skladu sa iznesenim, ono što je od izuzetnih i posebnih sposobnosti i mogućnosti položeno u neku djecu, ono čime druga djeca ne raspolažu, jesu odlike koje vremenom postaju razlog napretka ljudske civilizacije. Takva djeca se još od ranog djetinjstva moraju staviti pod poseban nadzor, odgajati u dobrim i posebnim uvjetima. Jedina sredina koja može njihove nutarnje mogućnosti pretočiti u izvanjska vrijedna djela jeste zdravo porodično okrilje.

[1] Logatname Dehkhoda, str. 636.

[2] Sarnevešte bešer, str. 190.

[3] El-En‘am, 124.