Grijeh u lancu uzroka

Grijeh mijenja formule i vidljive uzroke čini nedjelotvornim. Kur'an nas upoznaje sa činjenicom da osim ovih vidljivih uzroka postoje i drugi uzroci, a njihove veze sa njihovim posljedicama ne možemo dokučiti pomoću osjetila. Kur'an nam kazuje:

Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili.[1]

Zbilja, u svijetu u kojem vlada kauzalni (uzročno-posljedični) poredak ne možemo misliti ni za jednu pojavu da je bez uzroka, a s druge strane, nedaće ne možemo pripisati Uzvišenom Bogu, Koji je samo dobro; znači, čovjek je taj koji nedaće usmjerava ka sebi.

Na drugom mjestu kaže se:

…Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovom da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.[2]

Prema tome, i ajeti nam razjašnjavaju da se većina nedaća i lišenosti javlja zbog grijeha, kao što i dobra djela i bogobojaznost bivaju uzrokom spuštanja blagodati i blagoslova:

A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali…[3]

U nekim slučajevima veza između grijeha i nedaće je manje-više pojmljiva, kao što nekada neki grijesi za sobom povlače neke bolesti. Ipak, ova veza se ne može u svim slučajevima osjetiti. Nekada grijeh ima neke posljedice koje čovjek ne može shvatiti: naprimjer, pripremi se neko jelo i prilikom konzumiranja u njega upadne nešto nečisto i to jelo postane nečisto – opskrba je spremna, ali čovjek iznenada bude nje lišen. Sada ovu opskrbu treba zamisliti šire, tako da obuhvata i druge vidove opskrbe, osim jela, zato što su sve blagodati opskrba: kuća je opskrba, automobil je opskrba, i sve drugo čime se čovjek koristi predstavlja opskrbu, a lišenost toga u mnogim slučajevima uzrokovana je grijesima.

Značenje opskrbe moramo proširiti tako da obuhvata i duhovne blagodati, jer je sve što uzrokuje usavršavanje naše duše također blagodat. Znanje i vjerovanje su opskrba, uspjeh u činjenju ibadeta također je opskrba.

Nekada činjenje grijeha bude uzrok da čovjek bude lišen činjenja ibadeta. U jednoj predaji se navodi da je moguće da čovjek zbog grijeha ne uspije obavljati noćni namaz. Iako se trudi i sebe priprema da se na vrijeme probudi iz sna, on ili se probudi pa ga spriječi lijenost i neraspoloženost, ili se uopće ne probudi. Prema tome, lišenost uspjeha u obavljanju ibadeta još je jedna od posljedica grijeha.

Svakako, obraćanje pažnje na kobne posljedice grijeha jedan je od činilaca koji mogu čovjeka odvraćati od činjenja grijeha: neka zamisli da su mu grijesi njegove ekonomske aktivnosti učinili neplodnim i da su ga lišili njegove opskrbe.

Zbog te međusobne povezanosti lišenosti, nesreće i grijeha neki velikani, kada bi bili pogođeni kakvom nesrećom, odmah bi se zamislili: Kakvu su to grešku načinili pa ih je ta nesreća zadesila? Prenosi se da je jednog velikog profesora etike, u Teheranu, kada je prolazio jednom ulicom, malo udarila neka životinja. On je odmah tu sjeo i dao se u razmišljanje šta je to učinio pa je zaslužio da ga uznemirava ta životinja!

[1] Eš-Šura, 30.

[2] En-Nur, 63.

[3] El-A‘raf, 96.