Imam Husejn i njegovi pomagači u noći i u jutro Ašure 

Imam Husejn i njegovi pomagači u noći i u jutro Ašure

Noć Ašure za Imama Husejna i njegove pomagače protekla je u namazu, traženju oprosta, molitvi i opuštenom raspoloženju. Ujutro je stigao njihov počasni dan. Šejh Mufid u Eršadu i Taberi u Tarihu navodeda je Imam nakon sabah-namaza poredao svoje vojnike od kojih je bilo trideset i dva konjanika i četerdeset pješadinaca. Zuhejra ibn Kejna postavio je za zapovjednika desnoga krila vojske, a Habiba ibn Mazahera za zapovjednika lijevoga krila. Zastavu je predao u ruke svome bratu Abbasu.

I Omer ibn Sa‘d također je rano ujutro toga dana dotjerao redove svojih vojnika. Zapovjedništvo nad desnom stranom preuzeo je Amr ibn Hadždžadž Zubejdi, a nad lijevom Šimr ibn Zil-Džušan. Zapovjedništvo nad konjanicima predao je Uzretu ibn Kajsu Ahmasiju, nad pješadincima Šabsu ibn Rabi'u, a zastavu svome slugi.

Imam Husejn, mir s njime, na dan Ašure nekoliko puta govorio je pred ljudima. Svoj dan počeo je s namazom. Prije nego što je održao govor i počeo razgovarati s neprijateljem, svoj glas podigao je za molitvu i obraćanje Bogu. Od Njega je tražio uspjeh, uputu i razboritost. Molitva i govor Imama Husejna, mir s njime, izrečena je vrhunskom rječitošću, lijepog izričaja i savršenosti govora. Taj govor kazuje o spokojnoj, smirenoj i snažnoj duši i koja, kao da sve ove vojnike vidi kao prijatelje i simpatizere koji su došli pomoći Imama, iako ovaj govornik zna da će ga nakon ovih govora ubiti i da će ga napasti trideset hiljada kopalja. Govornik koji je žedan i nema kapi vode da nakvasi usne. Govornik koji zna da će mu žene i djeca za koji sahat biti zarobljeni od strane drskog i nemilosrdnog neprijatelja. Govornik koji zasigurno nije pojeo dovoljno hrane i gladan je. Iako na Dan ašure zbog odvažnosti i velikodušnosti nije iskazao glad i samo se požalio na žeđ, Imam Sedžad, mir s njime, kaže:

“Ubili su sina Božijeg poslanika, dok su mu usne bile žedne, a stomak gladan.”

Zbilja, kako je zanimljivo da žedan i gladan govornik naspram nekoliko hiljada neprijatelja koji su ga došli ubiti, govornik koji je sa svih strana okružen nespokojom, brigom, uznemirenošću – unatoč svemu govori u takvom stanju. Gdje se u historiji čovječanstva može naći ovakav govornik da bude vrlo rječit i otmjen u govoru, da govori s potpunim smirajem duše i snagom srca, da govori čvrsto i postojano, da nikako ne iskazuje bespomoćnost, slomljenost i poniznost, da sve što više njegovi pomagači bivaju pogubljeni i što više pustoš zahvata njegovo okruženje, njegove riječi dosežu veći vrhunac, da se sve više očituje njegova snaga duha i da bolje dolazi do izražaja sabranost i prisebnost. To je govornik slomljenih krila i perja, govornik koji je usamljen, bez igdje ikoga: a takvo stanje ne ostavi ni najmanjeg traga na njegov govor i svi ti nespokoji, brige i uznemirenosti ne poljuljaše njegov duhovni smiraj, ne javi se zabrinutost, ne savlada ga nemir i uzrujanost.

Ujutro, na Dan ašure, neprijateljski konjanici krenuli su u napad prema Imamu Husejnu. Imam Husejn podigao je ruke i rekao:

“Bože moj, Ti si moj oslonac u svim nemilim događajima! Ti si moja nada u svim teškoćama! Ti si moj pomagač i podržatelj u svemu što me zadesi!

Koliko je tuge koja je oslabila srce i suzila puteve iznalaska rješenja. Prijatelji ne mogu ništa učiniti, a neprijatelji su zluradi. Ali, sve sam preuzeo na sebe, obraćajući pažnju na Tebe i nikom se osim Tebi nisam žalio, žudeći za Tobom mimo svega ostalog. Ti si mi otvorio vrata olakšanja i otklonio od mene tugu. Ti posjeduješ sve blagodati, vlasnik si svakog dobra i sve su želje usmjerene prema Tebi!”