Imam Husejn ide ka Iraku

Autor: Ibrahim Ajeti
Izvor: Vječne poruke
Share

Imam je i dalje žurno nastavio put k Iraku dok nije došao blizu Kufe. Odatle je napisao pismo Kufljanima i poslao ga po Kajsu ibn Mushiru Sejdaviju. Još uvijek nije bila došla do Imama Husejna vijest o Muslimovu šehadetu, kada je Imam napisao Kufljanima:

“Stiglo mi je pismo od Muslima i primio sam vijest o vašoj prisegi, lijepim namjerama i vašoj slozi na putu pomaganja nas i traženja istine. Od Boga tražim da nam ne uskrati svoju dobrotu i da vam podari obilnu nagradu za lijepe namjere i čvrstu odluku. I ja sam u utorak, 8. zil-hidždža, tj. na dan tarvije, krenuo iz Mekke prema vama. Kada moj izaslanik stigne u Kufu, požurite sasvojim poslovima koliko god možete. Trudite se i zalažite. Ja ću, ako Bog da, ovih dana doći vama.”

Kajs je uzeo Imamovo pismo i krenuo, ali je uhapšen u blizini Kufe. Odveli su ga kod Ibn Zijada, koji mu je rekao da treba ići na minber i tako javno psovati Husejna ibn Alija, mir s njime. Kajs se popeo na minber u Kufi, izrekao hvalu i slavu Bogu, a potom rekao:

“O ljudi, znajte da je Husejn ibn Ali najbolje stvorenje Božije i sin je Fatime, kćerke vašeg Poslanika. Ja sam njegov izaslanik. Ustanite da ga pomognete.”

Potom je prokleo Ubejdullaha i njegova oca, a poslao selam na Alija ibn Ebi Taliba, mir s njime. Čuvši to, Ubejdullah je naredio da ga odmah bace s krova. Bacili su ga, i kosti su mu se slomile.

Imam Husejn, mir s njime, i dalje je išao prema Kufi, dok nije, došavši do svratišta Zerud, primio vijest o Muslimovu i Hanijevu šehadetu. Samo što je primio vijest, reče:

إِنَّا لِلهِ وَإِنَّا إِلَيْهِ رَاجِعُونَ

“Zaista smo mi Božiji i Njemu se vraćamo!”, i stalno je ponavljao: “Neka je Božija milost na njih dvojicu!”

Na svratištu Uzejbul-hidžanat do Imama Husejna došla je vijest o šehadetu Kajsa ibn Mushira. Imam je prizvao milost na nj i uputio dovu da ga Allah smjesti u Džennet. Na svratištu Zubale obavijestio je ljude o Muslimovu i Hanijevu šehadetu i o okolnostima u Kufi. Potom je rekao:

“Naši sljedbenici odustali su od podrške nama. Ko god želi, neka ide svojim putem.” Tu se većina Imamamovih saputnika razišla i samo mali broj ostao je s njime.

U predaji koju prenosi Muhammed ibn Džerir Taberi, poznati muslimanski musfesir, historičar i pravnik, u svojoj poznatoj historijskoj knjizi Tarihu-l-umam we-l-mamluk piše:

“Imam Husejn, mir s njime, u svratištu Zil-hasm održao je kratak govor. Tu je jasnije i direktnije nego što je to dotada običavao govoriti objasnio motiv svog pokreta i obznanio svoju spremnost za šehadet. U tom govoru rekaoje:

‘A zatim. Zaista je određeno ono šta vidite i zaista se Ovaj svijet promijenio. Izopačile su se njegove dobrote i on je nastavio naopako, i od njega nije ostalo krvi osim koliko jedna posuda i bijedan život kao neplodna njiva.’”[1]

[1]Tuhaful-ukul, 245.

  • 1 Oktobra, 2019