Izbjegavanje samopokazivanja i licemjerstva

Časni Poslanik, s.a.v.a., s ciljem udaljavanja Ebu Zerra od samopokazivanja, veli:

“O Ebu Zerre, boj se Allaha i ne pokazuj se ljudima kao da se bojiš Boga da bi te poštovali, dok u srcu razmišljaš o griješenju.”

Zbilja licemjerstva je da čovjek svoju vanjštinu pokazuje boljom od svoje nutrine i da ono što pokazuje bude suprotno od njegove nutrine:

Vanjština mu bješe Ebu Zerrova i Selmanova,

a nutrina njegova bješe Ebu Sufjanova.

Samopokazivanje (rija) po terminologiji predaja ubraja se u skriveno mnogoboštvo, a onaj ko se samopokazuje naziva se mnogobošcem.

Jedna od velikih dobrota Božijih prema čovjeku je i Njegovo pokrivanje grijeha i mahana čovjeka, tako da je jedno od poznatih imena Božijih – Onaj koji pokriva grijehe (Settarul-‘ujub). Zbilja, kada bi se ružnoće ljudi objelodanile i kada bi ljudi otkrili mahane jedni drugih, život im više ne bi bio podnošljiv. Stoga je pokrivanje grijeha od strane Boga velika blagodat na kojoj je zahvaljivanje obavezno:

Ali, a.s., kaže:

“Kada biste otkrili tajne jedni drugih, ne biste jedni druge ukopavali.”[1]

Kao što Bog pokriva grijehe vjernika, tako i drugima ne dozvoljava da otkrivaju svoje grijehe. Niti On sam osramoćuje vjernike, niti dozvoljava da oni sami sebe osramoćuju. Prema tome, čovjek nema pravo svoje grijehe otkrivati drugima. U predaji se kaže da Bog ne dozvoljava vjerniku da sebe unizi. Naravno, nema većeg poniženja od činjenja grijeha i razvrata. Stoga, čim vjernik učini grijeh, Bog ga pokriva. Isto tako ni njemu ne dozvoljava da ga otkrije i daje mu priliku da se pokaje.

Naravno, ovo nije jedan općenit zakon, jer nekada Uzvišeni Bog, na osnovu Svoje mudrosti i radi opominjanja pojedinaca, razotkriva neke njihove grijehe i otklanja zastore sa nekih njihovih tajni. Samo, razotkrivanje tajni je sredstvo za njihov odgoj. Naime, nekada koliko god da čovjeka upozoravaju i plaše posljedicama njegovih loših djela, on se ne budi. U tom slučaju najbolji način za odgoj i buđenje takvog čovjeka je da ga malo osramote, da bi se stalo na put njegovoj moralnoj iskvarenosti. Dakako, ovo je stvar Kreacije i ona se tiče Boga i Njegovog upravljanja i niko drugi nema pravo, pod izgovorom odgoja, sramotiti druge.

Prema tome, po islamskom viđenju, nikome nije dozvoljeno da uništava svoj ugled ili ugled drugih ljudi. Čuvanje i skrivanje svoje mahane i mahane drugih dužnost je svih vjernika. Nekad je kazna za otkrivanje grijeha veća od samog grijeha i samo razotkrivanje grijeha ubraja se u jasne primjere širenja razvrata:

One koje vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na Ovom i na Onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.[2]

Nasuprot razotkrivanja grijeha, samopokazivanje i lažno prikazivanje su također loši i neprihvatljivi poslovi – nastojanje čovjeka da sebe prikazuje boljim nego što jest. Iako je grješnik i neposlušnik sebe prikazuje kao da je od bogobojaznih, od onih koji su vjernici, koji strahuju od Boga i koji se mole i šapuću s Bogom, da bi mu se ljudi odnosili s poštovanjem.

Šeddad ibn Evs i Ubade ibn Samit prenose da je Poslanik, s.a.v.a., u pojašnjenju ajeta:

Ko žudi za susretom sa Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne čini širk![3]

rekao: “Ko god bude klanjao da bi se pokazao, zaista je počinio širk, i ko god bude postio da bi se pokazao, zaista je počinio širk.”[4]

[1] Biharul-envar, sv. 77. str. 385.

[2] En-Nur, 19.

[3] El-Kehf, 110.

[4] Biharul-envar, sv. 84, str. 248.